Otović-Višnjić, Filip

Link to this page

Authority KeyName Variants
a15a7c83-22ef-4b90-a92e-20b0ff077f4e
  • Otović-Višnjić, Filip (2)
Projects

Author's Bibliography

Terorizam kao vid političkog komuniciranja: upotreba propagande nasilnom akcijom u borbi oko hegemonije

Otović-Višnjić, Filip

(Institut za međunarodnu politiku i privredu : Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Otović-Višnjić, Filip
PY  - 2020
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1001
AB  - Rad analizira komunikološku dimenziju terorističkog akta, polazeći od
pretpostavke da se za nasiljem poseže radi prenošenja različitih poruka neverbalnim
putem. Kroz istraživanje tehnike propagande nasilnom akcijom, na kojoj se u velikoj meri
temelji komunikaciona taktika terorista, autor teži da ispita dalekosežnije domete
komunikacione strategije pobunjeničkih formacija u borbi protiv dominantne hegemonije.
Kombinujući elemente teorijske koncepcije propagandi Žaka Elila (Jacques Ellul) sa
kulturološkim pristupom u objašnjavanju mehanizama funkcionisanja hegemonije, autor
opovrgava gledišta koja pobunjenicima negiraju mogućnost da, korišćenjem nasilnih akata,
efikasno ostvare propagandnu nameru. Autor zaključak zasniva na tri argumenta. Prvo,
da je u savremenoj propagandi uticaj na ponašanje publike (ortopraxie) korisniji cilj od
uticaja na promenu njenih stavova (ortodoxie). Drugo, da je u pretpropagandnom polju
moguće uočiti elemente na koje se nasilni akt može nadovezati, a koji izmiču hegemonskoj
kontroli, usled protivurečnosti između ideoloških naracija i realne strukture. Treće, da se
terorističkim aktom nosioci istovremeno obraćaju različitim vrstama publike, sa različitim
ciljevima. Autor zaključuje da se propagandna efikasnost može ispoljiti na dva plana: 1)
kratkoročno, kada nasilni akt deluje kao direktni „okidač” za željeno ponašanje publike; i
2) dugoročno, uključivanjem čina i izazvanog ponašanja u mrežu sećanja, koje postaje
element pretpropagande na koji se u budućnosti može referisati.
Ključne reči: terorizam, komunikacija, propaganda, nasilje, propaganda nasilnom akcijom,
Žak Elil, propaganda agitacije, propaganda integracije, pretpropaganda, hegemonija.
AB  - The paper focuses on the communicological dimension of the terrorist act,
starting from the position that the violence is used to convey various messages in a
non-verbal way. Throughout the research into the propaganda of the deed, the
technique on which communicational tactics of terrorists are mostly based, the author
seeks to examine extensive ranges of communication strategies used by insurgent
groups against dominant hegemony. By combining the elements of Jacques Ellul's
theoretical conception of propaganda along with the cultural approach in the
interpretation of mechanisms in which hegemony operates, the author refutes
perspectives that deny rebellions’ possibilities for efficient realization of their
propaganda goals by using acts of violence. The author’s conclusion is based on three
arguments. Firstly, for modern propaganda, provoking the behavior of the audience
(ortopraxie) is a more important goal than influencing its attitudes (orthodoxy).
Secondly, it is possible to notice elements in the pre-propaganda field, which evade
hegemonic control, due to the contradiction between ideological narratives and the
real structure, and which insurgent propaganda may utilize. Lastly – by means of
terrorist acts, their performers address different types of audiences with different goals
simultaneously. The author concludes that the efficiency of propaganda can be
manifested in two manners: in the short term – when an act of violence represents a
direct “trigger” for the desired behavior of the audience; in the long term – by including
the act and provoked behavior in the network of memories, which becomes an element
of pre-propaganda that can be referred to in the future.
PB  - Institut za međunarodnu politiku i privredu : Beograd
T2  - Međunarodni problemi
T1  - Terorizam kao vid političkog komuniciranja: upotreba propagande nasilnom akcijom u borbi oko hegemonije
T1  - Terrorism as a type of political communication: The use of propaganda of the deed in hegemonic struggles
EP  - 732
IS  - 4
SP  - 709
VL  - 72
DO  - 10.2298/MEDJP2004709O
ER  - 
@article{
author = "Otović-Višnjić, Filip",
year = "2020",
abstract = "Rad analizira komunikološku dimenziju terorističkog akta, polazeći od
pretpostavke da se za nasiljem poseže radi prenošenja različitih poruka neverbalnim
putem. Kroz istraživanje tehnike propagande nasilnom akcijom, na kojoj se u velikoj meri
temelji komunikaciona taktika terorista, autor teži da ispita dalekosežnije domete
komunikacione strategije pobunjeničkih formacija u borbi protiv dominantne hegemonije.
Kombinujući elemente teorijske koncepcije propagandi Žaka Elila (Jacques Ellul) sa
kulturološkim pristupom u objašnjavanju mehanizama funkcionisanja hegemonije, autor
opovrgava gledišta koja pobunjenicima negiraju mogućnost da, korišćenjem nasilnih akata,
efikasno ostvare propagandnu nameru. Autor zaključak zasniva na tri argumenta. Prvo,
da je u savremenoj propagandi uticaj na ponašanje publike (ortopraxie) korisniji cilj od
uticaja na promenu njenih stavova (ortodoxie). Drugo, da je u pretpropagandnom polju
moguće uočiti elemente na koje se nasilni akt može nadovezati, a koji izmiču hegemonskoj
kontroli, usled protivurečnosti između ideoloških naracija i realne strukture. Treće, da se
terorističkim aktom nosioci istovremeno obraćaju različitim vrstama publike, sa različitim
ciljevima. Autor zaključuje da se propagandna efikasnost može ispoljiti na dva plana: 1)
kratkoročno, kada nasilni akt deluje kao direktni „okidač” za željeno ponašanje publike; i
2) dugoročno, uključivanjem čina i izazvanog ponašanja u mrežu sećanja, koje postaje
element pretpropagande na koji se u budućnosti može referisati.
Ključne reči: terorizam, komunikacija, propaganda, nasilje, propaganda nasilnom akcijom,
Žak Elil, propaganda agitacije, propaganda integracije, pretpropaganda, hegemonija., The paper focuses on the communicological dimension of the terrorist act,
starting from the position that the violence is used to convey various messages in a
non-verbal way. Throughout the research into the propaganda of the deed, the
technique on which communicational tactics of terrorists are mostly based, the author
seeks to examine extensive ranges of communication strategies used by insurgent
groups against dominant hegemony. By combining the elements of Jacques Ellul's
theoretical conception of propaganda along with the cultural approach in the
interpretation of mechanisms in which hegemony operates, the author refutes
perspectives that deny rebellions’ possibilities for efficient realization of their
propaganda goals by using acts of violence. The author’s conclusion is based on three
arguments. Firstly, for modern propaganda, provoking the behavior of the audience
(ortopraxie) is a more important goal than influencing its attitudes (orthodoxy).
Secondly, it is possible to notice elements in the pre-propaganda field, which evade
hegemonic control, due to the contradiction between ideological narratives and the
real structure, and which insurgent propaganda may utilize. Lastly – by means of
terrorist acts, their performers address different types of audiences with different goals
simultaneously. The author concludes that the efficiency of propaganda can be
manifested in two manners: in the short term – when an act of violence represents a
direct “trigger” for the desired behavior of the audience; in the long term – by including
the act and provoked behavior in the network of memories, which becomes an element
of pre-propaganda that can be referred to in the future.",
publisher = "Institut za međunarodnu politiku i privredu : Beograd",
journal = "Međunarodni problemi",
title = "Terorizam kao vid političkog komuniciranja: upotreba propagande nasilnom akcijom u borbi oko hegemonije, Terrorism as a type of political communication: The use of propaganda of the deed in hegemonic struggles",
pages = "732-709",
number = "4",
volume = "72",
doi = "10.2298/MEDJP2004709O"
}
Otović-Višnjić, F.. (2020). Terorizam kao vid političkog komuniciranja: upotreba propagande nasilnom akcijom u borbi oko hegemonije. in Međunarodni problemi
Institut za međunarodnu politiku i privredu : Beograd., 72(4), 709-732.
https://doi.org/10.2298/MEDJP2004709O
Otović-Višnjić F. Terorizam kao vid političkog komuniciranja: upotreba propagande nasilnom akcijom u borbi oko hegemonije. in Međunarodni problemi. 2020;72(4):709-732.
doi:10.2298/MEDJP2004709O .
Otović-Višnjić, Filip, "Terorizam kao vid političkog komuniciranja: upotreba propagande nasilnom akcijom u borbi oko hegemonije" in Međunarodni problemi, 72, no. 4 (2020):709-732,
https://doi.org/10.2298/MEDJP2004709O . .

Public diplomacy or foreign political propaganda: Where is the conceptual difference?

Otović-Višnjić, Filip

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Otović-Višnjić, Filip
PY  - 2019
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/734
AB  - The uncertainty comes from diffuse and arbitrary defining as well as the USA-ge of term "public diplomacy". in the article you can find a genesis of this term before its academic justification, the circumstances that lead to its aca-demic articulation and subsequent widespread affirmation through the role of element in the "soft power" concept by joseph nye. There are also parti-cular concepts which, according to the author of this article, exaggerate the extent of public diplomacy in terms of its participants, content and norma-tive contribution. an input to criticism of the mentioned positions has been proposed as well. in conclusion, the judgement is that public diplomacy does not offer a crucial difference in regard to political propaganda directed towards foreign countries.
AB  - Dilema istaknuta u naslovu teksta ishodi iz nepreciznosti i proizvoljnosti prilikom definisanja i upotrebe pojma "javna diplomatija". U tekstu je ra-zvijena geneza pojma pre njegovog akademskog utemeljenja, okolnosti koje su dovele do akademske artikulacije, a potom i široke afirmacije kroz ulogu elementa u koncepciji "meke moći" džozefa naja. iznete su karakteristične teze koje, prema sudu autora ovog članka, prenaglašavaju obuhvat javne di-plomatije u pogledima aktera, sadržaja i normativnih doprinosa. Ponuđen je prilog kritici pomenutih pozicija. Zaključak nosi stav da javna diplomatija suštinski ne nudi konceptualnu razliku u odnosu na pojam političke propa-gande usmerene prema inostranstvu.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd
T2  - Godišnjak Fakulteta političkih nauka
T1  - Public diplomacy or foreign political propaganda: Where is the conceptual difference?
T1  - Javna diplomatija ili politička propaganda prema inostranstvu- gde je konceptualna razlika?
EP  - 152
IS  - 21
SP  - 135
VL  - 13
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_734
ER  - 
@article{
author = "Otović-Višnjić, Filip",
year = "2019",
abstract = "The uncertainty comes from diffuse and arbitrary defining as well as the USA-ge of term "public diplomacy". in the article you can find a genesis of this term before its academic justification, the circumstances that lead to its aca-demic articulation and subsequent widespread affirmation through the role of element in the "soft power" concept by joseph nye. There are also parti-cular concepts which, according to the author of this article, exaggerate the extent of public diplomacy in terms of its participants, content and norma-tive contribution. an input to criticism of the mentioned positions has been proposed as well. in conclusion, the judgement is that public diplomacy does not offer a crucial difference in regard to political propaganda directed towards foreign countries., Dilema istaknuta u naslovu teksta ishodi iz nepreciznosti i proizvoljnosti prilikom definisanja i upotrebe pojma "javna diplomatija". U tekstu je ra-zvijena geneza pojma pre njegovog akademskog utemeljenja, okolnosti koje su dovele do akademske artikulacije, a potom i široke afirmacije kroz ulogu elementa u koncepciji "meke moći" džozefa naja. iznete su karakteristične teze koje, prema sudu autora ovog članka, prenaglašavaju obuhvat javne di-plomatije u pogledima aktera, sadržaja i normativnih doprinosa. Ponuđen je prilog kritici pomenutih pozicija. Zaključak nosi stav da javna diplomatija suštinski ne nudi konceptualnu razliku u odnosu na pojam političke propa-gande usmerene prema inostranstvu.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd",
journal = "Godišnjak Fakulteta političkih nauka",
title = "Public diplomacy or foreign political propaganda: Where is the conceptual difference?, Javna diplomatija ili politička propaganda prema inostranstvu- gde je konceptualna razlika?",
pages = "152-135",
number = "21",
volume = "13",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_734"
}
Otović-Višnjić, F.. (2019). Public diplomacy or foreign political propaganda: Where is the conceptual difference?. in Godišnjak Fakulteta političkih nauka
Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd., 13(21), 135-152.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_734
Otović-Višnjić F. Public diplomacy or foreign political propaganda: Where is the conceptual difference?. in Godišnjak Fakulteta političkih nauka. 2019;13(21):135-152.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_734 .
Otović-Višnjić, Filip, "Public diplomacy or foreign political propaganda: Where is the conceptual difference?" in Godišnjak Fakulteta političkih nauka, 13, no. 21 (2019):135-152,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_734 .