Đorđević, Marko M.

Link to this page

Authority KeyName Variants
8ac8d89b-9b16-4c77-bdd2-da9de0171b90
  • Đorđević, Marko M. (3)
Projects

Author's Bibliography

Where a reality show begins

Stanojević, Dobrivoje Ž.; Đorđević, Marko M.

(Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Stanojević, Dobrivoje Ž.
AU  - Đorđević, Marko M.
PY  - 2020
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/788
AB  - Today, one can speak more about how reality shows are made and how they are maintained, about their chameleon perspective and their own view inwards and outwards. And it is only there that an answer to the question of where reality TV begins and where it can end can be sought. Reality TV involves a special creative uncertainty and a certain moral decay. Reality shows also involve a matter of choice: who will participate, how will they react, who will watch and evaluate the reality of the reality show and the conditions that have led to it? In reality programmes, things are always viewed from the reduced and stripped point of view of the organizer. Have fun and make money. If the rhetorical points of view that affect different perspectives of reality shows are properly considered, the effect is, in the end, always in the political field.
AB  - U čije ime se odvija rijaliti? Kako gledaocu može biti zanimljivo netto što podseća na dramu, a nije drama; na film sa različitim žanrovskim oznakama, a nije film; na vodvilj, groteskni smehotres, vašarsku zabavu, a da se u tome ne nalazi gotovo nikakva estetska vrednost? Zašto su gledaocima uopšte potrebni takvi sadržaji? Šta se dešavau ljudskom iskustvu ako se svakodnevno bavi životima drugih (običnih i moguće je poznatih)? Hipoteza podrazumeva preispitivanje uticaja skrivenog političkog gledišta na rijaliti program i uticaja rijaliti programa na političko stanovište savremenog gledaoca. Rijalitijima se smišljeno prekida svakodnevni životni tok pojedinih ličnosti sa obećanjem da mogu da reše svoja materijalna pitanja i druga pitanja koja se, ponekad, doživljavaju kao "životna". Od izbora jelovnika do izbora vremena za "žurku", sve je unapred određeno. Uobičajeni tokovi se prekidaju i junaci počinju da se bave nečim drugim što malo ili nimalo zavisi od njihove volje. Ništa predviđeno ne pripada autentično njihovom životu, ali ipak postoje uporišne tačke u paralelnoj stvarnosti. Paralelna stvarnost zamenjuje političku, stvarnu. Na toj simulaciji se zasniva i nova poetika rijalitija. Sve je na simuliranoj "energiji" i "podgrevanju" emocija zasnovanih, najpre, na činjenici izdvajanja. Otuda je jedan od ključnih momenata odnos između nametnutih zadataka i tzv. opuštanja. Život se na taj način bitno siromaši i oduzima mu se pravi smisao iako se čini da je sve zanimljivo, na "posebnim zadacima", i puno smisla. Okvir tome daju namešteni aplauzi, izveštačeni smeh i isforsirane svađe. Umesto subjektima, osobe u rijalitiju se doživljavaju kao objekti pogodni za manipulaciju svake vrste, pa i medijsko-političku manipulaciju.
PB  - Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd
T2  - Kultura
T1  - Where a reality show begins
T1  - Gde počinje rijaliti - tamo gde počinje rijaliti završava se slobodno društvo
EP  - 73
IS  - 166
SP  - 62
DO  - 10.5937/kultura2066062S
ER  - 
@article{
author = "Stanojević, Dobrivoje Ž. and Đorđević, Marko M.",
year = "2020",
abstract = "Today, one can speak more about how reality shows are made and how they are maintained, about their chameleon perspective and their own view inwards and outwards. And it is only there that an answer to the question of where reality TV begins and where it can end can be sought. Reality TV involves a special creative uncertainty and a certain moral decay. Reality shows also involve a matter of choice: who will participate, how will they react, who will watch and evaluate the reality of the reality show and the conditions that have led to it? In reality programmes, things are always viewed from the reduced and stripped point of view of the organizer. Have fun and make money. If the rhetorical points of view that affect different perspectives of reality shows are properly considered, the effect is, in the end, always in the political field., U čije ime se odvija rijaliti? Kako gledaocu može biti zanimljivo netto što podseća na dramu, a nije drama; na film sa različitim žanrovskim oznakama, a nije film; na vodvilj, groteskni smehotres, vašarsku zabavu, a da se u tome ne nalazi gotovo nikakva estetska vrednost? Zašto su gledaocima uopšte potrebni takvi sadržaji? Šta se dešavau ljudskom iskustvu ako se svakodnevno bavi životima drugih (običnih i moguće je poznatih)? Hipoteza podrazumeva preispitivanje uticaja skrivenog političkog gledišta na rijaliti program i uticaja rijaliti programa na političko stanovište savremenog gledaoca. Rijalitijima se smišljeno prekida svakodnevni životni tok pojedinih ličnosti sa obećanjem da mogu da reše svoja materijalna pitanja i druga pitanja koja se, ponekad, doživljavaju kao "životna". Od izbora jelovnika do izbora vremena za "žurku", sve je unapred određeno. Uobičajeni tokovi se prekidaju i junaci počinju da se bave nečim drugim što malo ili nimalo zavisi od njihove volje. Ništa predviđeno ne pripada autentično njihovom životu, ali ipak postoje uporišne tačke u paralelnoj stvarnosti. Paralelna stvarnost zamenjuje političku, stvarnu. Na toj simulaciji se zasniva i nova poetika rijalitija. Sve je na simuliranoj "energiji" i "podgrevanju" emocija zasnovanih, najpre, na činjenici izdvajanja. Otuda je jedan od ključnih momenata odnos između nametnutih zadataka i tzv. opuštanja. Život se na taj način bitno siromaši i oduzima mu se pravi smisao iako se čini da je sve zanimljivo, na "posebnim zadacima", i puno smisla. Okvir tome daju namešteni aplauzi, izveštačeni smeh i isforsirane svađe. Umesto subjektima, osobe u rijalitiju se doživljavaju kao objekti pogodni za manipulaciju svake vrste, pa i medijsko-političku manipulaciju.",
publisher = "Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd",
journal = "Kultura",
title = "Where a reality show begins, Gde počinje rijaliti - tamo gde počinje rijaliti završava se slobodno društvo",
pages = "73-62",
number = "166",
doi = "10.5937/kultura2066062S"
}
Stanojević, D. Ž.,& Đorđević, M. M.. (2020). Where a reality show begins. in Kultura
Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd.(166), 62-73.
https://doi.org/10.5937/kultura2066062S
Stanojević DŽ, Đorđević MM. Where a reality show begins. in Kultura. 2020;(166):62-73.
doi:10.5937/kultura2066062S .
Stanojević, Dobrivoje Ž., Đorđević, Marko M., "Where a reality show begins" in Kultura, no. 166 (2020):62-73,
https://doi.org/10.5937/kultura2066062S . .

Zoran Đinđić's political oratory: Principle of utopia and logic of hope

Đorđević, Marko M.; Stanojević, Dobrivoje Ž.

(Univerzitet u Nišu, Niš, 2016)

TY  - JOUR
AU  - Đorđević, Marko M.
AU  - Stanojević, Dobrivoje Ž.
PY  - 2016
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/564
AB  - The paper explores Zoran Đinđić's political oratory by placing emphasis on the rhetorical and style analysis of certain speeches, as well as on the verbal and non-verbal aspects of communication. On the grounds of the theoretical model on the existence of dominant communication paradigms: authoritarian, democratic and liberal-democratic ones, his political speeches have been observed within the democratic paradigm of political communication. To a significant extent, our interest has been directed towards determining genre models and genre specificities of Đinđić's political speeches and also towards recognizing the most important political ideas in the context of general geopolitical, historical, cultural and social changes. By applying comparative rhetorical and style analysis to certain Đinđić's political speeches, we have singled out their common characteristics and described in more details the specificities of oratory procedures characteristic for this speaker.
AB  - U radu se istražuje političko besedništvo Zorana Đinđića, uz stavljanje akcenta na retoričko-stilsku analizu pojedinih beseda, te na verbalne i neverbalne aspekte političke komunikacije. Njegove političke besede se, na osnovu teorijskog modela o postojanju dominantnih komunikacijskih paradigmi, posmatraju u okviru demokratske paradigme političkog komuniciranja. Naše interesovanje je jednim značajnim delom bilo usmereno i u pravcu određivanja žanrovskih modela i žanrovskih specifičnosti Đinđićevih političkih beseda, a potom i na uočavanje najvažnijih političkih ideja u kontekstu opštih geopolitičkih, istorijskih, kulturnih i socijalnih promena. Primenom komparativne stilsko-retoričke analize pojedinih političkih beseda Zorana Đinđića, izdvojili smo njihova zajednička obeležja i detaljnije opisali specifičnosti besedničkog postupka koje su karakteristične za ovog govornika.
PB  - Univerzitet u Nišu, Niš
T2  - Teme
T1  - Zoran Đinđić's political oratory: Principle of utopia and logic of hope
T1  - Političko besedništvo Zorana Đinđića - princip utopije i logika nade
EP  - 1170
IS  - 3
SP  - 1157
VL  - 40
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_564
ER  - 
@article{
author = "Đorđević, Marko M. and Stanojević, Dobrivoje Ž.",
year = "2016",
abstract = "The paper explores Zoran Đinđić's political oratory by placing emphasis on the rhetorical and style analysis of certain speeches, as well as on the verbal and non-verbal aspects of communication. On the grounds of the theoretical model on the existence of dominant communication paradigms: authoritarian, democratic and liberal-democratic ones, his political speeches have been observed within the democratic paradigm of political communication. To a significant extent, our interest has been directed towards determining genre models and genre specificities of Đinđić's political speeches and also towards recognizing the most important political ideas in the context of general geopolitical, historical, cultural and social changes. By applying comparative rhetorical and style analysis to certain Đinđić's political speeches, we have singled out their common characteristics and described in more details the specificities of oratory procedures characteristic for this speaker., U radu se istražuje političko besedništvo Zorana Đinđića, uz stavljanje akcenta na retoričko-stilsku analizu pojedinih beseda, te na verbalne i neverbalne aspekte političke komunikacije. Njegove političke besede se, na osnovu teorijskog modela o postojanju dominantnih komunikacijskih paradigmi, posmatraju u okviru demokratske paradigme političkog komuniciranja. Naše interesovanje je jednim značajnim delom bilo usmereno i u pravcu određivanja žanrovskih modela i žanrovskih specifičnosti Đinđićevih političkih beseda, a potom i na uočavanje najvažnijih političkih ideja u kontekstu opštih geopolitičkih, istorijskih, kulturnih i socijalnih promena. Primenom komparativne stilsko-retoričke analize pojedinih političkih beseda Zorana Đinđića, izdvojili smo njihova zajednička obeležja i detaljnije opisali specifičnosti besedničkog postupka koje su karakteristične za ovog govornika.",
publisher = "Univerzitet u Nišu, Niš",
journal = "Teme",
title = "Zoran Đinđić's political oratory: Principle of utopia and logic of hope, Političko besedništvo Zorana Đinđića - princip utopije i logika nade",
pages = "1170-1157",
number = "3",
volume = "40",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_564"
}
Đorđević, M. M.,& Stanojević, D. Ž.. (2016). Zoran Đinđić's political oratory: Principle of utopia and logic of hope. in Teme
Univerzitet u Nišu, Niš., 40(3), 1157-1170.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_564
Đorđević MM, Stanojević DŽ. Zoran Đinđić's political oratory: Principle of utopia and logic of hope. in Teme. 2016;40(3):1157-1170.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_564 .
Đorđević, Marko M., Stanojević, Dobrivoje Ž., "Zoran Đinđić's political oratory: Principle of utopia and logic of hope" in Teme, 40, no. 3 (2016):1157-1170,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_564 .

Nušić's Autobiography: From parabolic laughter to allegorical tragedy

Đorđević, Marko M.; Stanojević, Dobrivoje Ž.

(Institut za književnost i umetnost, Beograd, 2012)

TY  - JOUR
AU  - Đorđević, Marko M.
AU  - Stanojević, Dobrivoje Ž.
PY  - 2012
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/341
AB  - Nearly all chapters of Nušić’s Autobiography mention, directly or indirectly, the facts of dying and death. The chapter 'The Army' mentions death when a man’s height is measured. In Nušić’s work, the hero is almost always left with a sense of defeat. If the tragedies end with no possibility of an aftermath, the genre of Autobiography is questionable - it ends with the deceased being interviewed. From a present viewpoint, it can be argued (with many arguments) that we can discern a way from parabolic laughter to tragic allegory.
AB  - Gotovo da nema poglavlja Nušićeve Autobiografije u kome se ne govori, posredno ili neposredno, o činjenicama umiranja i smrti. I u odeljku 'Vojska' smrt se pominje kada čoveku uzimaju meru. U Nušićevom delu skoro da nema mesta u kome se junak ne oseća poraženo. Ako se tragedije završavaju tako da posle njih ništa ne predstoji, kom žanru, onda, pripada Autobiografija u kojoj pokojnik, na kraju, daje intervju. Sa današnje distance u tome može, sa mnogo dokaza, da se vidi put od paraboličnosti smeha do alegorizma tragedije.
PB  - Institut za književnost i umetnost, Beograd
T2  - Književna istorija
T1  - Nušić's Autobiography: From parabolic laughter to allegorical tragedy
T1  - Nušićeva Autobiografija - od paraboličnog smeha do alegorijskog tragizma
EP  - 365
IS  - 147
SP  - 355
VL  - 44
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_341
ER  - 
@article{
author = "Đorđević, Marko M. and Stanojević, Dobrivoje Ž.",
year = "2012",
abstract = "Nearly all chapters of Nušić’s Autobiography mention, directly or indirectly, the facts of dying and death. The chapter 'The Army' mentions death when a man’s height is measured. In Nušić’s work, the hero is almost always left with a sense of defeat. If the tragedies end with no possibility of an aftermath, the genre of Autobiography is questionable - it ends with the deceased being interviewed. From a present viewpoint, it can be argued (with many arguments) that we can discern a way from parabolic laughter to tragic allegory., Gotovo da nema poglavlja Nušićeve Autobiografije u kome se ne govori, posredno ili neposredno, o činjenicama umiranja i smrti. I u odeljku 'Vojska' smrt se pominje kada čoveku uzimaju meru. U Nušićevom delu skoro da nema mesta u kome se junak ne oseća poraženo. Ako se tragedije završavaju tako da posle njih ništa ne predstoji, kom žanru, onda, pripada Autobiografija u kojoj pokojnik, na kraju, daje intervju. Sa današnje distance u tome može, sa mnogo dokaza, da se vidi put od paraboličnosti smeha do alegorizma tragedije.",
publisher = "Institut za književnost i umetnost, Beograd",
journal = "Književna istorija",
title = "Nušić's Autobiography: From parabolic laughter to allegorical tragedy, Nušićeva Autobiografija - od paraboličnog smeha do alegorijskog tragizma",
pages = "365-355",
number = "147",
volume = "44",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_341"
}
Đorđević, M. M.,& Stanojević, D. Ž.. (2012). Nušić's Autobiography: From parabolic laughter to allegorical tragedy. in Književna istorija
Institut za književnost i umetnost, Beograd., 44(147), 355-365.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_341
Đorđević MM, Stanojević DŽ. Nušić's Autobiography: From parabolic laughter to allegorical tragedy. in Književna istorija. 2012;44(147):355-365.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_341 .
Đorđević, Marko M., Stanojević, Dobrivoje Ž., "Nušić's Autobiography: From parabolic laughter to allegorical tragedy" in Književna istorija, 44, no. 147 (2012):355-365,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_341 .