@article{
author = "Surčulija-Milojević, Jelena and Kulić, Milica",
year = "2020",
abstract = "„Lažne vesti”, ili ispravnije – dezinformacije i kao fenomen i kao termini jesu u hiperinflaciji. Ni u praksi, ni u medijskoj teoriji, a ni u medijskom pravu ne postoji jasan konsenzus šta sve spada pod „lažne vesti”, odnosno koji je to „neprijatelj borbe”. U međuvremenu, „lažne vesti”, naročito dezinformacije na internetu, počele su da odlučuju o onima koji odlučuju, da utiču na izborne odluke i kreiraju društvenu i političku stvarnost. Za diseminaciju „lažnih vesti” optužuju se institucionalni izvori, politički lideri i mediji, međutim, one svoje mesto pronalaze i na društvenim mrežama gde se nemerljivom brzinom šire. Istraživanje Oksford internet instituta pokazuje da je, tokom mid-term izbora u SAD-u u novembru 2018. godine, broj linkova ka „lažnim vestima” prvi put premašio broj linkova ka profesionalnim medijima.
Ovaj rad teži da doprinese postojećoj debati o pokušaju jasnog definisanja pojma dezinformacija, posmatrajući ga kako sa stanovišta medijske teorije, tako i sa stanovišta medijske etike, medijskog prava i internet prava. Rad analizira postojeće pojmovno određivanje pojma dezinformacija od strane međunarodnih organizacija, kao i često nepostojanje jasnog određenja prema ovom pojmu od strane pojedinačnih država. Predmet analize su i dometi samoregulacije, kroz samoregulatorne mehanizme strukovnih, pre svega novinarskih udruženja, ali i takozvane „pseudoregulacije” u kojoj kompanije koje posluju nadnacionalno, kao što su Fejsbuk (Facebook), Gugl (Google), Tviter (Twitter), Mozila (Mozzila), počinju same sebe da regulišu., “Fake news”, or disinformation, as a phenomenon and as a
term is being overused lately. In parallel, there is no consensus what
does this term mean neither in media theory nor in media law. In
the meantime, “fake news”, especially online spread disinformation, have started to have enormous impact to electoral processes
worldwide, thus creating new social and political reality. Institutional sources, political leaders and media are all being accused
for dissemination of “fake news”. However, disinformation are
easily spread on social networks. Oxford Internet Institute Research
shows that the number of visits to “fake news” web sites was, for
the first time, higher than visits to links to professional media during
the US mid-term elections in November 2018.
This paper aims to contribute to existing debates on attempts
to clearly define the term disinformation, looking at it from the
media theory, media ethics, media law and internet law points of
view. The Article analyzes some of the available definitions offered
by international organizations. In addition, the object of analysis
is self-regulation, through various self-regulatory mechanisms,
predominantly created by associations of journalists. Finally, the
paper examines the new form of regulation, so called “pseudo-regulation”, in which international companies, such as Facebook,
Google, Twitter or Mozzila, start to regulate themselves.",
publisher = "Institut za političke studije : Beograd",
journal = "Srpska politička misao",
title = "“Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice, "Lažne vesti” ili dezinformacije: (samo)regulatorni okvir i izazovi u praksi",
pages = "204-177",
number = "1, 27",
doi = "10.22182/spm.6712020.8"
}
