Teaching postsocialism in a postsocialist country: Everyday as a source of the political

Abstract

In this paper, I would like to draw attention to the challenges of theorizing and teaching about everyday practices of postsocialist transformation in the former Yugoslavia. I focus on the master course entitled "Cultural and Social Practices of Postsocialism: A Case Study of the Former Yugoslavia" (later renamed "Culture of Socialism and Postsocialism") taught as an elective course at the Faculty of Political Sciences at the University of Belgrade. It is designed to offer understanding of different and often contradictory ways in which dramatic changes in Eastern Europe from 1989 onwards have been played out in everyday life of people who live in these regions. The main challenge of teaching this course was to encourage students to critically think about politics in its various guises and connect their everyday experiences with political and cultural theory. Not only does it show that teaching is always political, but that the actual challenge lies in teaching (and learning) the political from the sources and practices of everyday life.

U ovom radu bavim se izazovima koje donosi predavanje na master kursu o svakodnevici u postsocijalizmu. Izborni master kurs "Kultura socijalizma i postsocijalizma" na master programu Teorije kulture (ranije Teorije kulture i studije roda) nudi kritičku analizu različitih i često protivrečnih puteva postsocijalističkih transformacija u Evropi i načina na koje su se ove promene konstruisale kroz svakodnevicu ljudi koji žive u ovom regionu. Kurs obrađuje različite teme vezane za specifčnosti društvene i kulturne transformacije u bivšoj Jugoslaviji, kao što su promene vezane za sferu rada i dokolice, popularne kulture i potrošnje, istovremeno ih smeštajući u šire okvire društvenih i političkih promena u Evropi. Glavni cilj kursa je da preispita uobičajenu podelu između makronivoa političkih promena i načina na koji se one "održavaju" u svakodnevnom životu, pokušavajući da svakodnevni život vidi ne samo kao prostor kroz koji se promene manifestuju, već i kao njihov izvor. Najveći izazov u ovako zamišljenoj koncepciji predmeta bio je podstaći studente i studentkinje da kritički preispitaju one teorijske pristupe koji polaze "odozdo" i dovedu u pitanje uobičajene puteve od "teorije" ili "visoke politike" ka "običnim" ljudima i praksama. U tom smislu, moj cilj je bio ne samo da podstaknem studente i studentkinje da misle kritički o politici u njenim raznolikim formama, već i da povežu svoja svakodnevna iskustva i prakse sa političkom i kulturnom teorijom. To pokazuje ne samo da je obrazovanje uvek političko, već da pravi izazov leži u razumevanju političkog na osnovu svakodnevnih praksi, koje uključuju i samo obrazovanje. Na taj način, kritičko razumevanje načina na koji se političko predaje pruža važne uvide i u procese savremenih (postsocijalističkih) promena i u prirodu onoga što pod političkim podrazumevamo.