“Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice
"Lažne vesti” ili dezinformacije: (samo)regulatorni okvir i izazovi u praksi
Article (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
„Lažne vesti”, ili ispravnije – dezinformacije i kao fenomen i kao termini jesu u hiperinflaciji. Ni u praksi, ni u medijskoj teoriji, a ni u medijskom pravu ne postoji jasan konsenzus šta sve spada pod „lažne vesti”, odnosno koji je to „neprijatelj borbe”. U međuvremenu, „lažne vesti”, naročito dezinformacije na internetu, počele su da odlučuju o onima koji odlučuju, da utiču na izborne odluke i kreiraju društvenu i političku stvarnost. Za diseminaciju „lažnih vesti” optužuju se institucionalni izvori, politički lideri i mediji, međutim, one svoje mesto pronalaze i na društvenim mrežama gde se nemerljivom brzinom šire. Istraživanje Oksford internet instituta pokazuje da je, tokom mid-term izbora u SAD-u u novembru 2018. godine, broj linkova ka „lažnim vestima” prvi put premašio broj linkova ka profesionalnim medijima.
Ovaj rad teži da doprinese postojećoj debati o pokušaju jasnog definisanja pojma dezinformacija, posmatrajući ga kako sa stanovišta medijske teorije, tako i sa stanoviš...ta medijske etike, medijskog prava i internet prava. Rad analizira postojeće pojmovno određivanje pojma dezinformacija od strane međunarodnih organizacija, kao i često nepostojanje jasnog određenja prema ovom pojmu od strane pojedinačnih država. Predmet analize su i dometi samoregulacije, kroz samoregulatorne mehanizme strukovnih, pre svega novinarskih udruženja, ali i takozvane „pseudoregulacije” u kojoj kompanije koje posluju nadnacionalno, kao što su Fejsbuk (Facebook), Gugl (Google), Tviter (Twitter), Mozila (Mozzila), počinju same sebe da regulišu.
“Fake news”, or disinformation, as a phenomenon and as a
term is being overused lately. In parallel, there is no consensus what
does this term mean neither in media theory nor in media law. In
the meantime, “fake news”, especially online spread disinformation, have started to have enormous impact to electoral processes
worldwide, thus creating new social and political reality. Institutional sources, political leaders and media are all being accused
for dissemination of “fake news”. However, disinformation are
easily spread on social networks. Oxford Internet Institute Research
shows that the number of visits to “fake news” web sites was, for
the first time, higher than visits to links to professional media during
the US mid-term elections in November 2018.
This paper aims to contribute to existing debates on attempts
to clearly define the term disinformation, looking at it from the
media theory, media ethics, media law and internet law points of
view. The Article analyzes ...some of the available definitions offered
by international organizations. In addition, the object of analysis
is self-regulation, through various self-regulatory mechanisms,
predominantly created by associations of journalists. Finally, the
paper examines the new form of regulation, so called “pseudo-regulation”, in which international companies, such as Facebook,
Google, Twitter or Mozzila, start to regulate themselves.
Keywords:
dezinformacija / fake news / lažna vest / medijska regulativa / medijska etika / samoregulacija / pseudoregulacija / društvene mreže / izbori / disinformation / "fake news" / media regulation / media ethics / self regulation / pseudo-regulation / social networks / electionsSource:
Srpska politička misao, 2020, 1, 177-204Publisher:
- Institut za političke studije : Beograd
Funding / projects:
Collections
Institution/Community
FPNTY - JOUR AU - Surčulija-Milojević, Jelena AU - Kulić, Milica PY - 2020 UR - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1007 AB - „Lažne vesti”, ili ispravnije – dezinformacije i kao fenomen i kao termini jesu u hiperinflaciji. Ni u praksi, ni u medijskoj teoriji, a ni u medijskom pravu ne postoji jasan konsenzus šta sve spada pod „lažne vesti”, odnosno koji je to „neprijatelj borbe”. U međuvremenu, „lažne vesti”, naročito dezinformacije na internetu, počele su da odlučuju o onima koji odlučuju, da utiču na izborne odluke i kreiraju društvenu i političku stvarnost. Za diseminaciju „lažnih vesti” optužuju se institucionalni izvori, politički lideri i mediji, međutim, one svoje mesto pronalaze i na društvenim mrežama gde se nemerljivom brzinom šire. Istraživanje Oksford internet instituta pokazuje da je, tokom mid-term izbora u SAD-u u novembru 2018. godine, broj linkova ka „lažnim vestima” prvi put premašio broj linkova ka profesionalnim medijima. Ovaj rad teži da doprinese postojećoj debati o pokušaju jasnog definisanja pojma dezinformacija, posmatrajući ga kako sa stanovišta medijske teorije, tako i sa stanovišta medijske etike, medijskog prava i internet prava. Rad analizira postojeće pojmovno određivanje pojma dezinformacija od strane međunarodnih organizacija, kao i često nepostojanje jasnog određenja prema ovom pojmu od strane pojedinačnih država. Predmet analize su i dometi samoregulacije, kroz samoregulatorne mehanizme strukovnih, pre svega novinarskih udruženja, ali i takozvane „pseudoregulacije” u kojoj kompanije koje posluju nadnacionalno, kao što su Fejsbuk (Facebook), Gugl (Google), Tviter (Twitter), Mozila (Mozzila), počinju same sebe da regulišu. AB - “Fake news”, or disinformation, as a phenomenon and as a term is being overused lately. In parallel, there is no consensus what does this term mean neither in media theory nor in media law. In the meantime, “fake news”, especially online spread disinformation, have started to have enormous impact to electoral processes worldwide, thus creating new social and political reality. Institutional sources, political leaders and media are all being accused for dissemination of “fake news”. However, disinformation are easily spread on social networks. Oxford Internet Institute Research shows that the number of visits to “fake news” web sites was, for the first time, higher than visits to links to professional media during the US mid-term elections in November 2018. This paper aims to contribute to existing debates on attempts to clearly define the term disinformation, looking at it from the media theory, media ethics, media law and internet law points of view. The Article analyzes some of the available definitions offered by international organizations. In addition, the object of analysis is self-regulation, through various self-regulatory mechanisms, predominantly created by associations of journalists. Finally, the paper examines the new form of regulation, so called “pseudo-regulation”, in which international companies, such as Facebook, Google, Twitter or Mozzila, start to regulate themselves. PB - Institut za političke studije : Beograd T2 - Srpska politička misao T1 - “Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice T1 - "Lažne vesti” ili dezinformacije: (samo)regulatorni okvir i izazovi u praksi EP - 204 IS - 1 IS - 27 SP - 177 DO - 10.22182/spm.6712020.8 ER -
@article{ author = "Surčulija-Milojević, Jelena and Kulić, Milica", year = "2020", abstract = "„Lažne vesti”, ili ispravnije – dezinformacije i kao fenomen i kao termini jesu u hiperinflaciji. Ni u praksi, ni u medijskoj teoriji, a ni u medijskom pravu ne postoji jasan konsenzus šta sve spada pod „lažne vesti”, odnosno koji je to „neprijatelj borbe”. U međuvremenu, „lažne vesti”, naročito dezinformacije na internetu, počele su da odlučuju o onima koji odlučuju, da utiču na izborne odluke i kreiraju društvenu i političku stvarnost. Za diseminaciju „lažnih vesti” optužuju se institucionalni izvori, politički lideri i mediji, međutim, one svoje mesto pronalaze i na društvenim mrežama gde se nemerljivom brzinom šire. Istraživanje Oksford internet instituta pokazuje da je, tokom mid-term izbora u SAD-u u novembru 2018. godine, broj linkova ka „lažnim vestima” prvi put premašio broj linkova ka profesionalnim medijima. Ovaj rad teži da doprinese postojećoj debati o pokušaju jasnog definisanja pojma dezinformacija, posmatrajući ga kako sa stanovišta medijske teorije, tako i sa stanovišta medijske etike, medijskog prava i internet prava. Rad analizira postojeće pojmovno određivanje pojma dezinformacija od strane međunarodnih organizacija, kao i često nepostojanje jasnog određenja prema ovom pojmu od strane pojedinačnih država. Predmet analize su i dometi samoregulacije, kroz samoregulatorne mehanizme strukovnih, pre svega novinarskih udruženja, ali i takozvane „pseudoregulacije” u kojoj kompanije koje posluju nadnacionalno, kao što su Fejsbuk (Facebook), Gugl (Google), Tviter (Twitter), Mozila (Mozzila), počinju same sebe da regulišu., “Fake news”, or disinformation, as a phenomenon and as a term is being overused lately. In parallel, there is no consensus what does this term mean neither in media theory nor in media law. In the meantime, “fake news”, especially online spread disinformation, have started to have enormous impact to electoral processes worldwide, thus creating new social and political reality. Institutional sources, political leaders and media are all being accused for dissemination of “fake news”. However, disinformation are easily spread on social networks. Oxford Internet Institute Research shows that the number of visits to “fake news” web sites was, for the first time, higher than visits to links to professional media during the US mid-term elections in November 2018. This paper aims to contribute to existing debates on attempts to clearly define the term disinformation, looking at it from the media theory, media ethics, media law and internet law points of view. The Article analyzes some of the available definitions offered by international organizations. In addition, the object of analysis is self-regulation, through various self-regulatory mechanisms, predominantly created by associations of journalists. Finally, the paper examines the new form of regulation, so called “pseudo-regulation”, in which international companies, such as Facebook, Google, Twitter or Mozzila, start to regulate themselves.", publisher = "Institut za političke studije : Beograd", journal = "Srpska politička misao", title = "“Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice, "Lažne vesti” ili dezinformacije: (samo)regulatorni okvir i izazovi u praksi", pages = "204-177", number = "1, 27", doi = "10.22182/spm.6712020.8" }
Surčulija-Milojević, J.,& Kulić, M.. (2020). “Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice. in Srpska politička misao Institut za političke studije : Beograd.(1), 177-204. https://doi.org/10.22182/spm.6712020.8
Surčulija-Milojević J, Kulić M. “Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice. in Srpska politička misao. 2020;(1):177-204. doi:10.22182/spm.6712020.8 .
Surčulija-Milojević, Jelena, Kulić, Milica, "“Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice" in Srpska politička misao, no. 1 (2020):177-204, https://doi.org/10.22182/spm.6712020.8 . .