Cultural citizenship in intercultural communication
Kulturno državljanstvo u međukulturnom komuniciranju
Abstract
The reposition of international stakeholders, accelerated deterritorialisation of members of different cultural identities and the power of new communication tools have contributed to strengthening of the already established poles between successful intercultural communication on one side and separation and ghettoisation of cultural communities on the other. The term of cultural citizenship, defined already during the nineties as a process of inclusion of the minority groups’ tradition in cultural practices of the majority society, experienced a kind of revitalization during the period of explosion of the internet and mass communication. The establishment of a successful intercultural communication has lost primacy over the continuing intercultural communication between individuals, which contributed to a kind of strengthening of stereotypes and deepening of the existing cultural differences and intolerance. Still firm legal norms of democratic countries are a particular problem, as th...ey have shown weakness before the onslaught of universal multiculturalism.
Repozicioniranje međunarodnih aktera, ubrzana deteritorijalizacija pripadnika različitih kulturnih identiteta i moć novih komunikacionih alata doprineli su jačanju već utvrđenih polova na liniji uspešnog međukulturnog komuniciranja sa jedne, i separatizacije i geotizacije kulturnih zajednica sa druge strane. Pojam kulturnog državljanstva, definisan još tokom osamdesetih godina prošlog veka, kao procesa uključivanja običaja članova manjinske grupe u kulturne prakse članova većinskog društva, doživelo je svojevrsnu revitalizaciju u periodu ekplozije Interneta i masovnih komunikacija. Uspostavljanje uspešne međukulturne komunikacije izgubilo je primat pred kontinuiranom unutarkulturnom komunikacijom između pojedinaca, što je doprinelo svojevrsnom jačanju stereotipa i produbljivanju već postojećih kulturnih razlika i netrpeljivosti. Poseban problem predstavljaju i dalje čvrste pravne norme demokratskih zemalja, koje su pokazale slabost pred naletom sveopšteg multikulturalizma.
Keywords:
cultural citizenship / intercultural communication / cultural communities / identity / Internet / legal norms / kulturno državljanstvo / međukulturno komuniciranje / kulturne zajednice / identitet / internet / pravne normeSource:
Godišnjak Fakulteta političkih nauka, 2016, 10, 16, 71-81Publisher:
- Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd
Collections
Institution/Community
FPNTY - JOUR AU - Malešević, Kristina PY - 2016 UR - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/576 AB - The reposition of international stakeholders, accelerated deterritorialisation of members of different cultural identities and the power of new communication tools have contributed to strengthening of the already established poles between successful intercultural communication on one side and separation and ghettoisation of cultural communities on the other. The term of cultural citizenship, defined already during the nineties as a process of inclusion of the minority groups’ tradition in cultural practices of the majority society, experienced a kind of revitalization during the period of explosion of the internet and mass communication. The establishment of a successful intercultural communication has lost primacy over the continuing intercultural communication between individuals, which contributed to a kind of strengthening of stereotypes and deepening of the existing cultural differences and intolerance. Still firm legal norms of democratic countries are a particular problem, as they have shown weakness before the onslaught of universal multiculturalism. AB - Repozicioniranje međunarodnih aktera, ubrzana deteritorijalizacija pripadnika različitih kulturnih identiteta i moć novih komunikacionih alata doprineli su jačanju već utvrđenih polova na liniji uspešnog međukulturnog komuniciranja sa jedne, i separatizacije i geotizacije kulturnih zajednica sa druge strane. Pojam kulturnog državljanstva, definisan još tokom osamdesetih godina prošlog veka, kao procesa uključivanja običaja članova manjinske grupe u kulturne prakse članova većinskog društva, doživelo je svojevrsnu revitalizaciju u periodu ekplozije Interneta i masovnih komunikacija. Uspostavljanje uspešne međukulturne komunikacije izgubilo je primat pred kontinuiranom unutarkulturnom komunikacijom između pojedinaca, što je doprinelo svojevrsnom jačanju stereotipa i produbljivanju već postojećih kulturnih razlika i netrpeljivosti. Poseban problem predstavljaju i dalje čvrste pravne norme demokratskih zemalja, koje su pokazale slabost pred naletom sveopšteg multikulturalizma. PB - Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd T2 - Godišnjak Fakulteta političkih nauka T1 - Cultural citizenship in intercultural communication T1 - Kulturno državljanstvo u međukulturnom komuniciranju EP - 81 IS - 16 SP - 71 VL - 10 ER -
@article{ author = "Malešević, Kristina", year = "2016", abstract = "The reposition of international stakeholders, accelerated deterritorialisation of members of different cultural identities and the power of new communication tools have contributed to strengthening of the already established poles between successful intercultural communication on one side and separation and ghettoisation of cultural communities on the other. The term of cultural citizenship, defined already during the nineties as a process of inclusion of the minority groups’ tradition in cultural practices of the majority society, experienced a kind of revitalization during the period of explosion of the internet and mass communication. The establishment of a successful intercultural communication has lost primacy over the continuing intercultural communication between individuals, which contributed to a kind of strengthening of stereotypes and deepening of the existing cultural differences and intolerance. Still firm legal norms of democratic countries are a particular problem, as they have shown weakness before the onslaught of universal multiculturalism., Repozicioniranje međunarodnih aktera, ubrzana deteritorijalizacija pripadnika različitih kulturnih identiteta i moć novih komunikacionih alata doprineli su jačanju već utvrđenih polova na liniji uspešnog međukulturnog komuniciranja sa jedne, i separatizacije i geotizacije kulturnih zajednica sa druge strane. Pojam kulturnog državljanstva, definisan još tokom osamdesetih godina prošlog veka, kao procesa uključivanja običaja članova manjinske grupe u kulturne prakse članova većinskog društva, doživelo je svojevrsnu revitalizaciju u periodu ekplozije Interneta i masovnih komunikacija. Uspostavljanje uspešne međukulturne komunikacije izgubilo je primat pred kontinuiranom unutarkulturnom komunikacijom između pojedinaca, što je doprinelo svojevrsnom jačanju stereotipa i produbljivanju već postojećih kulturnih razlika i netrpeljivosti. Poseban problem predstavljaju i dalje čvrste pravne norme demokratskih zemalja, koje su pokazale slabost pred naletom sveopšteg multikulturalizma.", publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd", journal = "Godišnjak Fakulteta političkih nauka", title = "Cultural citizenship in intercultural communication, Kulturno državljanstvo u međukulturnom komuniciranju", pages = "81-71", number = "16", volume = "10" }
Malešević, K.. (2016). Cultural citizenship in intercultural communication. in Godišnjak Fakulteta političkih nauka Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd., 10(16), 71-81.
Malešević K. Cultural citizenship in intercultural communication. in Godišnjak Fakulteta političkih nauka. 2016;10(16):71-81..
Malešević, Kristina, "Cultural citizenship in intercultural communication" in Godišnjak Fakulteta političkih nauka, 10, no. 16 (2016):71-81.