Where a reality show begins

Abstract

Today, one can speak more about how reality shows are made and how they are maintained, about their chameleon perspective and their own view inwards and outwards. And it is only there that an answer to the question of where reality TV begins and where it can end can be sought. Reality TV involves a special creative uncertainty and a certain moral decay. Reality shows also involve a matter of choice: who will participate, how will they react, who will watch and evaluate the reality of the reality show and the conditions that have led to it? In reality programmes, things are always viewed from the reduced and stripped point of view of the organizer. Have fun and make money. If the rhetorical points of view that affect different perspectives of reality shows are properly considered, the effect is, in the end, always in the political field.

U čije ime se odvija rijaliti? Kako gledaocu može biti zanimljivo netto što podseća na dramu, a nije drama; na film sa različitim žanrovskim oznakama, a nije film; na vodvilj, groteskni smehotres, vašarsku zabavu, a da se u tome ne nalazi gotovo nikakva estetska vrednost? Zašto su gledaocima uopšte potrebni takvi sadržaji? Šta se dešavau ljudskom iskustvu ako se svakodnevno bavi životima drugih (običnih i moguće je poznatih)? Hipoteza podrazumeva preispitivanje uticaja skrivenog političkog gledišta na rijaliti program i uticaja rijaliti programa na političko stanovište savremenog gledaoca. Rijalitijima se smišljeno prekida svakodnevni životni tok pojedinih ličnosti sa obećanjem da mogu da reše svoja materijalna pitanja i druga pitanja koja se, ponekad, doživljavaju kao "životna". Od izbora jelovnika do izbora vremena za "žurku", sve je unapred određeno. Uobičajeni tokovi se prekidaju i junaci počinju da se bave nečim drugim što malo ili nimalo zavisi od njihove volje. Ništa predviđeno ne pripada autentično njihovom životu, ali ipak postoje uporišne tačke u paralelnoj stvarnosti. Paralelna stvarnost zamenjuje političku, stvarnu. Na toj simulaciji se zasniva i nova poetika rijalitija. Sve je na simuliranoj "energiji" i "podgrevanju" emocija zasnovanih, najpre, na činjenici izdvajanja. Otuda je jedan od ključnih momenata odnos između nametnutih zadataka i tzv. opuštanja. Život se na taj način bitno siromaši i oduzima mu se pravi smisao iako se čini da je sve zanimljivo, na "posebnim zadacima", i puno smisla. Okvir tome daju namešteni aplauzi, izveštačeni smeh i isforsirane svađe. Umesto subjektima, osobe u rijalitiju se doživljavaju kao objekti pogodni za manipulaciju svake vrste, pa i medijsko-političku manipulaciju.