Kulić, Milica

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0002-3339-9092
  • Kulić, Milica (3)
Projects

Author's Bibliography

Prepoznati omiljenog neprijatelja: konzervativni populizam i sindikati u Srbiji tokom pandemije COVID-19

Vranić, Bojan; Kulić, Milica

(Durieux : Zagreb, 2022)

TY  - CHAP
AU  - Vranić, Bojan
AU  - Kulić, Milica
PY  - 2022
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/891
AB  - Predmet ovog rada je medijsko prepoznavanje sindikata kao neprijatelja naroda u okviru diskursa konzervativnog populizma, za šta se uzima primer sukoba Vlade Republike Srbije i predsednika Republike Srbije sa Sindikatom lekara i farmaceuta Srbije tokom pandemije COVID-19 u 2020. godini. U radu se polazi od pretpostavke da konzervativni populizam i sindikati imaju, svako na svom delu ideološkog spektra, mogućnosti za mobilisanje građana na kolektivnu akciju, kao načina da se utiče na javne politike Vlade. Stoga, konzervativni populizam koristi medije i druge ideološke aparate kako bi sindikate predstavio kao neprijatelje „naroda“. U radu se koristi strukturalni pristup Luja Altisera (Louis Althusser), posebno njegova teza o državnim ideološkim aparatima kao sredstvima za interpelaciju subjekata. Studija slučaja borbe populista i sindikata u Srbiji pokazuje da su, zahvaljujući medijima kao ideološkim aparatima, sindikati interpelirani kao subjekti-neprijatelji, čime je njihov potencijal za kolektivnu akciju bitno ograničen.
PB  - Durieux : Zagreb
T2  - Sindikati između rada i kapitala
T1  - Prepoznati omiljenog neprijatelja: konzervativni populizam i sindikati u Srbiji tokom pandemije COVID-19
EP  - 386
SP  - 357
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_891
ER  - 
@inbook{
author = "Vranić, Bojan and Kulić, Milica",
year = "2022",
abstract = "Predmet ovog rada je medijsko prepoznavanje sindikata kao neprijatelja naroda u okviru diskursa konzervativnog populizma, za šta se uzima primer sukoba Vlade Republike Srbije i predsednika Republike Srbije sa Sindikatom lekara i farmaceuta Srbije tokom pandemije COVID-19 u 2020. godini. U radu se polazi od pretpostavke da konzervativni populizam i sindikati imaju, svako na svom delu ideološkog spektra, mogućnosti za mobilisanje građana na kolektivnu akciju, kao načina da se utiče na javne politike Vlade. Stoga, konzervativni populizam koristi medije i druge ideološke aparate kako bi sindikate predstavio kao neprijatelje „naroda“. U radu se koristi strukturalni pristup Luja Altisera (Louis Althusser), posebno njegova teza o državnim ideološkim aparatima kao sredstvima za interpelaciju subjekata. Studija slučaja borbe populista i sindikata u Srbiji pokazuje da su, zahvaljujući medijima kao ideološkim aparatima, sindikati interpelirani kao subjekti-neprijatelji, čime je njihov potencijal za kolektivnu akciju bitno ograničen.",
publisher = "Durieux : Zagreb",
journal = "Sindikati između rada i kapitala",
booktitle = "Prepoznati omiljenog neprijatelja: konzervativni populizam i sindikati u Srbiji tokom pandemije COVID-19",
pages = "386-357",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_891"
}
Vranić, B.,& Kulić, M.. (2022). Prepoznati omiljenog neprijatelja: konzervativni populizam i sindikati u Srbiji tokom pandemije COVID-19. in Sindikati između rada i kapitala
Durieux : Zagreb., 357-386.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_891
Vranić B, Kulić M. Prepoznati omiljenog neprijatelja: konzervativni populizam i sindikati u Srbiji tokom pandemije COVID-19. in Sindikati između rada i kapitala. 2022;:357-386.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_891 .
Vranić, Bojan, Kulić, Milica, "Prepoznati omiljenog neprijatelja: konzervativni populizam i sindikati u Srbiji tokom pandemije COVID-19" in Sindikati između rada i kapitala (2022):357-386,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_891 .

Populist communication in the post-truth age: A comparative analysis of treatment of journalists by Donald Trump and Aleksandar Vučić

Kulić, Milica

(Beogradski centar za bezbednosnu politiku, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Kulić, Milica
PY  - 2020
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/785
AB  - The populist communication model of perceiving journalists as "the enemies of the state", presented in the political communication of the 45th US President Donald Trump, seems to be not only reserved for the US but has become a trend for populist leaders worldwide. Such rhetoric has been revitalized by the recent rise of populism in Western Europe, fostered in Central and Eastern Europe and recognized in the local media landscape in Serbia. Tis paper compares the communication models of US President Donald Trump and the Serbian President Aleksandar Vučić as directed toward journalists. The results show that these leaders use a similar communication pattern: they favour divisive issues, stressing a friendly vs. unpatriotic media, alienating the media outlets and contributing to the further polarisation in media and society. This research is based on a qualitative analysis of 12 press conferences, including media statements chosen for their unique interactions with media representatives.
PB  - Beogradski centar za bezbednosnu politiku, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd
T2  - Journal of Regional Security
T1  - Populist communication in the post-truth age: A comparative analysis of treatment of journalists by Donald Trump and Aleksandar Vučić
EP  - 108
IS  - 1
SP  - 75
VL  - 15
DO  - 10.5937/jrs15-23579
ER  - 
@article{
author = "Kulić, Milica",
year = "2020",
abstract = "The populist communication model of perceiving journalists as "the enemies of the state", presented in the political communication of the 45th US President Donald Trump, seems to be not only reserved for the US but has become a trend for populist leaders worldwide. Such rhetoric has been revitalized by the recent rise of populism in Western Europe, fostered in Central and Eastern Europe and recognized in the local media landscape in Serbia. Tis paper compares the communication models of US President Donald Trump and the Serbian President Aleksandar Vučić as directed toward journalists. The results show that these leaders use a similar communication pattern: they favour divisive issues, stressing a friendly vs. unpatriotic media, alienating the media outlets and contributing to the further polarisation in media and society. This research is based on a qualitative analysis of 12 press conferences, including media statements chosen for their unique interactions with media representatives.",
publisher = "Beogradski centar za bezbednosnu politiku, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd",
journal = "Journal of Regional Security",
title = "Populist communication in the post-truth age: A comparative analysis of treatment of journalists by Donald Trump and Aleksandar Vučić",
pages = "108-75",
number = "1",
volume = "15",
doi = "10.5937/jrs15-23579"
}
Kulić, M.. (2020). Populist communication in the post-truth age: A comparative analysis of treatment of journalists by Donald Trump and Aleksandar Vučić. in Journal of Regional Security
Beogradski centar za bezbednosnu politiku, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd., 15(1), 75-108.
https://doi.org/10.5937/jrs15-23579
Kulić M. Populist communication in the post-truth age: A comparative analysis of treatment of journalists by Donald Trump and Aleksandar Vučić. in Journal of Regional Security. 2020;15(1):75-108.
doi:10.5937/jrs15-23579 .
Kulić, Milica, "Populist communication in the post-truth age: A comparative analysis of treatment of journalists by Donald Trump and Aleksandar Vučić" in Journal of Regional Security, 15, no. 1 (2020):75-108,
https://doi.org/10.5937/jrs15-23579 . .
2
5

“Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice

Surčulija-Milojević, Jelena; Kulić, Milica

(Institut za političke studije : Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Surčulija-Milojević, Jelena
AU  - Kulić, Milica
PY  - 2020
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1007
AB  - „Lažne vesti”, ili ispravnije – dezinformacije i kao fenomen i kao termini jesu u hiperinflaciji. Ni u praksi, ni u medijskoj teoriji, a ni u medijskom pravu ne postoji jasan konsenzus šta sve spada pod „lažne vesti”, odnosno koji je to „neprijatelj borbe”. U međuvremenu, „lažne vesti”, naročito dezinformacije na internetu, počele su da odlučuju o onima koji odlučuju, da utiču na izborne odluke i kreiraju društvenu i političku stvarnost. Za diseminaciju „lažnih vesti” optužuju se institucionalni izvori, politički lideri i mediji, međutim, one svoje mesto pronalaze i na društvenim mrežama gde se nemerljivom brzinom šire. Istraživanje Oksford internet instituta pokazuje da je, tokom mid-term izbora u SAD-u u novembru 2018. godine, broj linkova ka „lažnim vestima” prvi put premašio broj linkova ka profesionalnim medijima.
Ovaj rad teži da doprinese postojećoj debati o pokušaju jasnog definisanja pojma dezinformacija, posmatrajući ga kako sa stanovišta medijske teorije, tako i sa stanovišta medijske etike, medijskog prava i internet prava. Rad analizira postojeće pojmovno određivanje pojma dezinformacija od strane međunarodnih organizacija, kao i često nepostojanje jasnog određenja prema ovom pojmu od strane pojedinačnih država. Predmet analize su i dometi samoregulacije, kroz samoregulatorne mehanizme strukovnih, pre svega novinarskih udruženja, ali i takozvane „pseudoregulacije” u kojoj kompanije koje posluju nadnacionalno, kao što su Fejsbuk (Facebook), Gugl (Google), Tviter (Twitter), Mozila (Mozzila), počinju same sebe da regulišu.
AB  - “Fake news”, or disinformation, as a phenomenon and as a
term is being overused lately. In parallel, there is no consensus what
does this term mean neither in media theory nor in media law. In
the meantime, “fake news”, especially online spread disinformation, have started to have enormous impact to electoral processes
worldwide, thus creating new social and political reality. Institutional sources, political leaders and media are all being accused
for dissemination of “fake news”. However, disinformation are
easily spread on social networks. Oxford Internet Institute Research
shows that the number of visits to “fake news” web sites was, for
the first time, higher than visits to links to professional media during
the US mid-term elections in November 2018.
This paper aims to contribute to existing debates on attempts
to clearly define the term disinformation, looking at it from the
media theory, media ethics, media law and internet law points of
view. The Article analyzes some of the available definitions offered
by international organizations. In addition, the object of analysis
is self-regulation, through various self-regulatory mechanisms,
predominantly created by associations of journalists. Finally, the
paper examines the new form of regulation, so called “pseudo-regulation”, in which international companies, such as Facebook,
Google, Twitter or Mozzila, start to regulate themselves.
PB  - Institut za političke studije : Beograd
T2  - Srpska politička misao
T1  - “Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice
T1  - "Lažne vesti” ili dezinformacije: (samo)regulatorni okvir i izazovi u praksi
EP  - 204
IS  - 1
IS  - 27
SP  - 177
DO  - 10.22182/spm.6712020.8
ER  - 
@article{
author = "Surčulija-Milojević, Jelena and Kulić, Milica",
year = "2020",
abstract = "„Lažne vesti”, ili ispravnije – dezinformacije i kao fenomen i kao termini jesu u hiperinflaciji. Ni u praksi, ni u medijskoj teoriji, a ni u medijskom pravu ne postoji jasan konsenzus šta sve spada pod „lažne vesti”, odnosno koji je to „neprijatelj borbe”. U međuvremenu, „lažne vesti”, naročito dezinformacije na internetu, počele su da odlučuju o onima koji odlučuju, da utiču na izborne odluke i kreiraju društvenu i političku stvarnost. Za diseminaciju „lažnih vesti” optužuju se institucionalni izvori, politički lideri i mediji, međutim, one svoje mesto pronalaze i na društvenim mrežama gde se nemerljivom brzinom šire. Istraživanje Oksford internet instituta pokazuje da je, tokom mid-term izbora u SAD-u u novembru 2018. godine, broj linkova ka „lažnim vestima” prvi put premašio broj linkova ka profesionalnim medijima.
Ovaj rad teži da doprinese postojećoj debati o pokušaju jasnog definisanja pojma dezinformacija, posmatrajući ga kako sa stanovišta medijske teorije, tako i sa stanovišta medijske etike, medijskog prava i internet prava. Rad analizira postojeće pojmovno određivanje pojma dezinformacija od strane međunarodnih organizacija, kao i često nepostojanje jasnog određenja prema ovom pojmu od strane pojedinačnih država. Predmet analize su i dometi samoregulacije, kroz samoregulatorne mehanizme strukovnih, pre svega novinarskih udruženja, ali i takozvane „pseudoregulacije” u kojoj kompanije koje posluju nadnacionalno, kao što su Fejsbuk (Facebook), Gugl (Google), Tviter (Twitter), Mozila (Mozzila), počinju same sebe da regulišu., “Fake news”, or disinformation, as a phenomenon and as a
term is being overused lately. In parallel, there is no consensus what
does this term mean neither in media theory nor in media law. In
the meantime, “fake news”, especially online spread disinformation, have started to have enormous impact to electoral processes
worldwide, thus creating new social and political reality. Institutional sources, political leaders and media are all being accused
for dissemination of “fake news”. However, disinformation are
easily spread on social networks. Oxford Internet Institute Research
shows that the number of visits to “fake news” web sites was, for
the first time, higher than visits to links to professional media during
the US mid-term elections in November 2018.
This paper aims to contribute to existing debates on attempts
to clearly define the term disinformation, looking at it from the
media theory, media ethics, media law and internet law points of
view. The Article analyzes some of the available definitions offered
by international organizations. In addition, the object of analysis
is self-regulation, through various self-regulatory mechanisms,
predominantly created by associations of journalists. Finally, the
paper examines the new form of regulation, so called “pseudo-regulation”, in which international companies, such as Facebook,
Google, Twitter or Mozzila, start to regulate themselves.",
publisher = "Institut za političke studije : Beograd",
journal = "Srpska politička misao",
title = "“Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice, "Lažne vesti” ili dezinformacije: (samo)regulatorni okvir i izazovi u praksi",
pages = "204-177",
number = "1, 27",
doi = "10.22182/spm.6712020.8"
}
Surčulija-Milojević, J.,& Kulić, M.. (2020). “Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice. in Srpska politička misao
Institut za političke studije : Beograd.(1), 177-204.
https://doi.org/10.22182/spm.6712020.8
Surčulija-Milojević J, Kulić M. “Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice. in Srpska politička misao. 2020;(1):177-204.
doi:10.22182/spm.6712020.8 .
Surčulija-Milojević, Jelena, Kulić, Milica, "“Fake news” or disinformation: (self) regulatory framework and challenges in practice" in Srpska politička misao, no. 1 (2020):177-204,
https://doi.org/10.22182/spm.6712020.8 . .
2