Mirkov, Lidija

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid:0009-0002-6682-0880
  • Mirkov, Lidija (18)

Author's Bibliography

Медијски стилови

Stanojević, Dobrivoje Ž.; Mirkov, Lidija

(Панчево : Мали Нимо, 2024)

TY  - BOOK
AU  - Stanojević, Dobrivoje Ž.
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2024
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1276
PB  - Панчево : Мали Нимо
PB  - Нови Сад : Архив Војводине
T1  - Медијски стилови
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1276
ER  - 
@book{
author = "Stanojević, Dobrivoje Ž. and Mirkov, Lidija",
year = "2024",
publisher = "Панчево : Мали Нимо, Нови Сад : Архив Војводине",
title = "Медијски стилови",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1276"
}
Stanojević, D. Ž.,& Mirkov, L.. (2024). Медијски стилови. 
Панчево : Мали Нимо..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1276
Stanojević DŽ, Mirkov L. Медијски стилови. 2024;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1276 .
Stanojević, Dobrivoje Ž., Mirkov, Lidija, "Медијски стилови" (2024),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1276 .

Дискурс пролазности у "Младој српској прози": студија случаја Новобеоградске приче

Mirkov, Lidija; Perišić, Nikola

(Нови Сад : Културни центар Војводине "Милош Црњански", 2023)

TY  - CONF
AU  - Mirkov, Lidija
AU  - Perišić, Nikola
PY  - 2023
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1279
PB  - Нови Сад : Културни центар Војводине "Милош Црњански"
PB  - Београд : Институт за књижевност и уметност
C3  - Пробисвети у библиотеци : млада српска проза у историји српске књижевности
T1  - Дискурс пролазности у "Младој српској прози": студија случаја Новобеоградске приче
EP  - 226
SP  - 215
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1279
ER  - 
@conference{
author = "Mirkov, Lidija and Perišić, Nikola",
year = "2023",
publisher = "Нови Сад : Културни центар Војводине "Милош Црњански", Београд : Институт за књижевност и уметност",
journal = "Пробисвети у библиотеци : млада српска проза у историји српске књижевности",
title = "Дискурс пролазности у "Младој српској прози": студија случаја Новобеоградске приче",
pages = "226-215",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1279"
}
Mirkov, L.,& Perišić, N.. (2023). Дискурс пролазности у "Младој српској прози": студија случаја Новобеоградске приче. in Пробисвети у библиотеци : млада српска проза у историји српске књижевности
Нови Сад : Културни центар Војводине "Милош Црњански"., 215-226.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1279
Mirkov L, Perišić N. Дискурс пролазности у "Младој српској прози": студија случаја Новобеоградске приче. in Пробисвети у библиотеци : млада српска проза у историји српске књижевности. 2023;:215-226.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1279 .
Mirkov, Lidija, Perišić, Nikola, "Дискурс пролазности у "Младој српској прози": студија случаја Новобеоградске приче" in Пробисвети у библиотеци : млада српска проза у историји српске књижевности (2023):215-226,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1279 .

Stil novinarskih žanrova – razvoj medijskog izražavanja od književnih do tabloidnih oblika pripovedanja

Mirkov, Lidija

(Beograd : Fakultet političkih nauka, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2023
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1277
AB  - U ovom radu biće reči o nastanku i razvoju stila novinarskih žanrova, kao i
njihovom istorijskom razvoju i značaju. Ovo je posebno važno za razumevanje aktuelnih tendencija u izražavanju novinara jer u korenima novinarskih
žanrova počivaju književni postupci, od kojih su se (vremenom) odvajali informativni, objektivni – faktografski žanrovi u novinarstvu. Danas je vidna
tendencija da se žanrovska linija između faktografije i beletristike zamagljuje, jer su narativni postupci posebno zanimljivi za prikazivanje na savremenoj tehnologiji i u vezi sa istorijskim trenucima o kojima se izveštava. Ako
danas u medijskim žanrovima prepoznajemo povratak književnim, narativnim metodama, to treba analizirati u kontekstu obrnutog diskurzivnog postupka i širih društvenih promena koje se očitavaju u promenama strukture
medijskih žanrova i izražavanja novinara.
AB  - This paper will discuss the emergence and development of the style of journalistic genres, as well as their historical development and significance.
This is especially important for understanding the current tendencies in the
expression of journalists, because the roots of journalistic genres rest on literary procedures, from which informative, objective – factual genres in journalism separated (over time). If today in media genres we recognize a return
to literary, narrative methods, this should be analyzed in the context of the
reverse discursive procedure and broader social changes that are reflected in
the changes in the structure of media genres.
PB  - Beograd : Fakultet političkih nauka
T2  - Godišnjak Fakulteta političkih nauka
T1  - Stil novinarskih žanrova – razvoj medijskog izražavanja od književnih do tabloidnih oblika pripovedanja
T1  - Style of journalistic genres – development of media language from literature to tabloid storytelling
EP  - 84
IS  - 29
SP  - 69
VL  - 17
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1277
ER  - 
@article{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2023",
abstract = "U ovom radu biće reči o nastanku i razvoju stila novinarskih žanrova, kao i
njihovom istorijskom razvoju i značaju. Ovo je posebno važno za razumevanje aktuelnih tendencija u izražavanju novinara jer u korenima novinarskih
žanrova počivaju književni postupci, od kojih su se (vremenom) odvajali informativni, objektivni – faktografski žanrovi u novinarstvu. Danas je vidna
tendencija da se žanrovska linija između faktografije i beletristike zamagljuje, jer su narativni postupci posebno zanimljivi za prikazivanje na savremenoj tehnologiji i u vezi sa istorijskim trenucima o kojima se izveštava. Ako
danas u medijskim žanrovima prepoznajemo povratak književnim, narativnim metodama, to treba analizirati u kontekstu obrnutog diskurzivnog postupka i širih društvenih promena koje se očitavaju u promenama strukture
medijskih žanrova i izražavanja novinara., This paper will discuss the emergence and development of the style of journalistic genres, as well as their historical development and significance.
This is especially important for understanding the current tendencies in the
expression of journalists, because the roots of journalistic genres rest on literary procedures, from which informative, objective – factual genres in journalism separated (over time). If today in media genres we recognize a return
to literary, narrative methods, this should be analyzed in the context of the
reverse discursive procedure and broader social changes that are reflected in
the changes in the structure of media genres.",
publisher = "Beograd : Fakultet političkih nauka",
journal = "Godišnjak Fakulteta političkih nauka",
title = "Stil novinarskih žanrova – razvoj medijskog izražavanja od književnih do tabloidnih oblika pripovedanja, Style of journalistic genres – development of media language from literature to tabloid storytelling",
pages = "84-69",
number = "29",
volume = "17",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1277"
}
Mirkov, L.. (2023). Stil novinarskih žanrova – razvoj medijskog izražavanja od književnih do tabloidnih oblika pripovedanja. in Godišnjak Fakulteta političkih nauka
Beograd : Fakultet političkih nauka., 17(29), 69-84.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1277
Mirkov L. Stil novinarskih žanrova – razvoj medijskog izražavanja od književnih do tabloidnih oblika pripovedanja. in Godišnjak Fakulteta političkih nauka. 2023;17(29):69-84.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1277 .
Mirkov, Lidija, "Stil novinarskih žanrova – razvoj medijskog izražavanja od književnih do tabloidnih oblika pripovedanja" in Godišnjak Fakulteta političkih nauka, 17, no. 29 (2023):69-84,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1277 .

Својства доброг говорника

Mirkov, Lidija

(Београд : Фондација за развој културе и стваралаштва Нушић, 2023)

TY  - CONF
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2023
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1280
PB  - Београд : Фондација за развој културе и стваралаштва Нушић
PB  - Београд : Факултет политичких наука
C3  - Нушићијада 2023: Зборник са научног скупа националног карактера
T1  - Својства доброг говорника
EP  - 59
SP  - 51
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1280
ER  - 
@conference{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2023",
publisher = "Београд : Фондација за развој културе и стваралаштва Нушић, Београд : Факултет политичких наука",
journal = "Нушићијада 2023: Зборник са научног скупа националног карактера",
title = "Својства доброг говорника",
pages = "59-51",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1280"
}
Mirkov, L.. (2023). Својства доброг говорника. in Нушићијада 2023: Зборник са научног скупа националног карактера
Београд : Фондација за развој културе и стваралаштва Нушић., 51-59.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1280
Mirkov L. Својства доброг говорника. in Нушићијада 2023: Зборник са научног скупа националног карактера. 2023;:51-59.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1280 .
Mirkov, Lidija, "Својства доброг говорника" in Нушићијада 2023: Зборник са научног скупа националног карактера (2023):51-59,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1280 .

Rеторичка својства говора Владимира Путина при проглашењу војних операција у Украјини

Stanojević, Dobrivoje Ž.; Mirkov, Lidija

(Београд : Српско социолошко друштво, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Stanojević, Dobrivoje Ž.
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2023
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1131
AB  - У представљеном раду биће анализирана два говора од историјског
значаја за међународне односе и говорништво 21. века. Реч је о говору председника
Руске Федерације Владимира Путина, објављеног 21. фебруара 2022, који се сматра
најзначајнијим званичним саопштењем Русије о дешавањима у Украјини, као и говор
који је његов логички, смислени и контекстуални наставак 24. фебруара 2022. Та два
говора, емитована на више канала и медија, трају сат и пола сата и садрже мноштво
материјалних чињеница изложених посебним реторичким поступцима, најчешће
реторичким примерима неспоразума. Дата је и перспектива руске стране каква није
могла да буде виђена у прозападним медијима. Њоме се поставља еуфемистичка
реинтерпретација дешавања која су у страним медијима еристички представљена
као инвазија, агресија, ратни сукоб и напад.
AB  - The paper will analyze two speeches of historical importance for interna-
tional relations and oratory of the 21st century. The first one is the speech of the President
of the Russian Federation, Vladimir Putin, of 21 February 2022, which is considered the
most significant official announcement of Russia about the events in Ukraine, and the
second one is the speech of 24 February 2022 as its logical, meaningful and contextual
continuation. Those two speeches, broadcast on multiple channels and media, last for an
hour and a half and contain a multitude of material facts exposed through special rhetorical
procedures, most often rhetorical examples of misunderstandings. The perspective of the
Russian side which could not be seen in the pro-Western media is also given here. It sets
up a euphemistic reinterpretation of the events eristically presented in the foreign media
as an invasion, an aggression, a war conflict and an attack.
PB  - Београд : Српско социолошко друштво
T2  - Социолошки преглед
T1  - Rеторичка својства говора Владимира Путина при проглашењу војних операција у Украјини
T1  - Rhetorical characteristics of Vladimir Putin’s speeches at the announcement of military operations in Ukraine
EP  - 585
IS  - 2
SP  - 562
VL  - LVII
DO  - 10.5937/socpreg57-42988
ER  - 
@article{
author = "Stanojević, Dobrivoje Ž. and Mirkov, Lidija",
year = "2023",
abstract = "У представљеном раду биће анализирана два говора од историјског
значаја за међународне односе и говорништво 21. века. Реч је о говору председника
Руске Федерације Владимира Путина, објављеног 21. фебруара 2022, који се сматра
најзначајнијим званичним саопштењем Русије о дешавањима у Украјини, као и говор
који је његов логички, смислени и контекстуални наставак 24. фебруара 2022. Та два
говора, емитована на више канала и медија, трају сат и пола сата и садрже мноштво
материјалних чињеница изложених посебним реторичким поступцима, најчешће
реторичким примерима неспоразума. Дата је и перспектива руске стране каква није
могла да буде виђена у прозападним медијима. Њоме се поставља еуфемистичка
реинтерпретација дешавања која су у страним медијима еристички представљена
као инвазија, агресија, ратни сукоб и напад., The paper will analyze two speeches of historical importance for interna-
tional relations and oratory of the 21st century. The first one is the speech of the President
of the Russian Federation, Vladimir Putin, of 21 February 2022, which is considered the
most significant official announcement of Russia about the events in Ukraine, and the
second one is the speech of 24 February 2022 as its logical, meaningful and contextual
continuation. Those two speeches, broadcast on multiple channels and media, last for an
hour and a half and contain a multitude of material facts exposed through special rhetorical
procedures, most often rhetorical examples of misunderstandings. The perspective of the
Russian side which could not be seen in the pro-Western media is also given here. It sets
up a euphemistic reinterpretation of the events eristically presented in the foreign media
as an invasion, an aggression, a war conflict and an attack.",
publisher = "Београд : Српско социолошко друштво",
journal = "Социолошки преглед",
title = "Rеторичка својства говора Владимира Путина при проглашењу војних операција у Украјини, Rhetorical characteristics of Vladimir Putin’s speeches at the announcement of military operations in Ukraine",
pages = "585-562",
number = "2",
volume = "LVII",
doi = "10.5937/socpreg57-42988"
}
Stanojević, D. Ž.,& Mirkov, L.. (2023). Rеторичка својства говора Владимира Путина при проглашењу војних операција у Украјини. in Социолошки преглед
Београд : Српско социолошко друштво., LVII(2), 562-585.
https://doi.org/10.5937/socpreg57-42988
Stanojević DŽ, Mirkov L. Rеторичка својства говора Владимира Путина при проглашењу војних операција у Украјини. in Социолошки преглед. 2023;LVII(2):562-585.
doi:10.5937/socpreg57-42988 .
Stanojević, Dobrivoje Ž., Mirkov, Lidija, "Rеторичка својства говора Владимира Путина при проглашењу војних операција у Украјини" in Социолошки преглед, LVII, no. 2 (2023):562-585,
https://doi.org/10.5937/socpreg57-42988 . .

Genološka medijska alternativa – kolumna kao protivžanr

Stanojević, Dobrivoje Ž.; Mirkov, Lidija

(Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Stanojević, Dobrivoje Ž.
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2022
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1132
AB  - U dobu digitalnih sadržaja, informacija ne dopire do čoveka samo
posredstvom standardnih i utvrđenih jezičkih i žanrovskih formi. Osim hibridnih, u
javnosti je moguće iskusiti mnoštvo drugih žanrova, u skladu sa kontekstom aktuelne
stvarnosti. Prvi novinarski žanr izdvojen iz sveta književnosti – kolumna – danas nije
samo književnost u malom. U njoj se odvijaju tokovi koje možemo posmatrati iz ugla
književnih studija i studija novinarstva jer zadržava normirana žanrovska svojstva,
dajući nove dimenzije značenja. Genoloških istraživanja u oblasti medija je malo. Ču-
vanje obeležja tradicionalnih žanrova teško je kao i oblikovanje novih žanrova koji se
mogu označiti kao alternativni. Kolumna u javnom diskursu danas nije zanemarena
već, naprotiv, privlači pažnju mladih generacija (nedeljnici, portali, nove medijske
platforme poput Jutjuba ili Ted razgovora). Kolumna kao protivžanr jeste osvedočena
„navika” teksta da se oblikuje nasuprot očekivanju. Kolumnista sam određuje svoje
žanrovske granice. Ironijsko-parodijska, negatorska, nihilistička strana kolumne pro-
ističe iz nesigurnosti novinarskog diskursa. Neprestano meandriranje forme utiče na
njeno opažanje. Protivžanrovska svojstva kolumne čine je kritički okrenutom prema
genološkim konvencijama. Kolumna nema strogih konvencija, osim konvencija razbi-
janja konvencija i nastojanja da bude „nekonvencionalna”. Kolumna pomera granice i
značenja žanrova i doprinosi decentriranju savremenog medijskog diskursa. Ona postaje
nova strukturna dominanta savremenog novinarstva.
AB  - n the age of digital content, information does not reach people only
through standard and established linguistic and genre forms. In addition to hybrids, it
is possible to experience many other genres in public, in accordance with the context of
current reality. The first journalistic genre singled out from the world of literature – the
column – today is not just small-scale literature. There are currents in it that we can
observe from the angle of literary and journalistic studies because it retains the stand-
ardized genre properties, giving new dimensions of meaning. There is little genealogical
research in the field of media. Preserving the features of traditional genres is as difficult
as shaping new genres that can be labeled as alternatives. The column in public discourse
today is not neglected, but, on the contrary, it attracts the attention of young generations
(weeklies, portals, new media platforms such as YouTube or Ted talk). The column as
a counter-genre is a proven “habit” of the text to take shape against expectations. The
columnist himself determines his genre boundaries. The ironic-parodic, negative, nihilistic side of the column stems from the uncertainty of journalistic discourse. The constant
meandering of the form affects its perception. The anti-genre features of the column
make it critically oriented towards genealogical conventions. The column has no strict
conventions, other than conventions breaking conventions and trying to be “unconventional.” The column pushes the boundaries and meanings of genres and contributes to
the decentralization of contemporary media discourse. It is becoming the new structural
dominant of contemporary journalism.
PB  - Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija
PB  - Beograd : Fakultet političkih nauka
T2  - CM: Communication and Media
T1  - Genološka medijska alternativa – kolumna kao protivžanr
T1  - Genological media alternative – column as an antigenre
EP  - 272
IS  - 2
SP  - 263
VL  - XVII
DO  - 10.5937/cm17-41522
ER  - 
@article{
author = "Stanojević, Dobrivoje Ž. and Mirkov, Lidija",
year = "2022",
abstract = "U dobu digitalnih sadržaja, informacija ne dopire do čoveka samo
posredstvom standardnih i utvrđenih jezičkih i žanrovskih formi. Osim hibridnih, u
javnosti je moguće iskusiti mnoštvo drugih žanrova, u skladu sa kontekstom aktuelne
stvarnosti. Prvi novinarski žanr izdvojen iz sveta književnosti – kolumna – danas nije
samo književnost u malom. U njoj se odvijaju tokovi koje možemo posmatrati iz ugla
književnih studija i studija novinarstva jer zadržava normirana žanrovska svojstva,
dajući nove dimenzije značenja. Genoloških istraživanja u oblasti medija je malo. Ču-
vanje obeležja tradicionalnih žanrova teško je kao i oblikovanje novih žanrova koji se
mogu označiti kao alternativni. Kolumna u javnom diskursu danas nije zanemarena
već, naprotiv, privlači pažnju mladih generacija (nedeljnici, portali, nove medijske
platforme poput Jutjuba ili Ted razgovora). Kolumna kao protivžanr jeste osvedočena
„navika” teksta da se oblikuje nasuprot očekivanju. Kolumnista sam određuje svoje
žanrovske granice. Ironijsko-parodijska, negatorska, nihilistička strana kolumne pro-
ističe iz nesigurnosti novinarskog diskursa. Neprestano meandriranje forme utiče na
njeno opažanje. Protivžanrovska svojstva kolumne čine je kritički okrenutom prema
genološkim konvencijama. Kolumna nema strogih konvencija, osim konvencija razbi-
janja konvencija i nastojanja da bude „nekonvencionalna”. Kolumna pomera granice i
značenja žanrova i doprinosi decentriranju savremenog medijskog diskursa. Ona postaje
nova strukturna dominanta savremenog novinarstva., n the age of digital content, information does not reach people only
through standard and established linguistic and genre forms. In addition to hybrids, it
is possible to experience many other genres in public, in accordance with the context of
current reality. The first journalistic genre singled out from the world of literature – the
column – today is not just small-scale literature. There are currents in it that we can
observe from the angle of literary and journalistic studies because it retains the stand-
ardized genre properties, giving new dimensions of meaning. There is little genealogical
research in the field of media. Preserving the features of traditional genres is as difficult
as shaping new genres that can be labeled as alternatives. The column in public discourse
today is not neglected, but, on the contrary, it attracts the attention of young generations
(weeklies, portals, new media platforms such as YouTube or Ted talk). The column as
a counter-genre is a proven “habit” of the text to take shape against expectations. The
columnist himself determines his genre boundaries. The ironic-parodic, negative, nihilistic side of the column stems from the uncertainty of journalistic discourse. The constant
meandering of the form affects its perception. The anti-genre features of the column
make it critically oriented towards genealogical conventions. The column has no strict
conventions, other than conventions breaking conventions and trying to be “unconventional.” The column pushes the boundaries and meanings of genres and contributes to
the decentralization of contemporary media discourse. It is becoming the new structural
dominant of contemporary journalism.",
publisher = "Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija, Beograd : Fakultet političkih nauka",
journal = "CM: Communication and Media",
title = "Genološka medijska alternativa – kolumna kao protivžanr, Genological media alternative – column as an antigenre",
pages = "272-263",
number = "2",
volume = "XVII",
doi = "10.5937/cm17-41522"
}
Stanojević, D. Ž.,& Mirkov, L.. (2022). Genološka medijska alternativa – kolumna kao protivžanr. in CM: Communication and Media
Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija., XVII(2), 263-272.
https://doi.org/10.5937/cm17-41522
Stanojević DŽ, Mirkov L. Genološka medijska alternativa – kolumna kao protivžanr. in CM: Communication and Media. 2022;XVII(2):263-272.
doi:10.5937/cm17-41522 .
Stanojević, Dobrivoje Ž., Mirkov, Lidija, "Genološka medijska alternativa – kolumna kao protivžanr" in CM: Communication and Media, XVII, no. 2 (2022):263-272,
https://doi.org/10.5937/cm17-41522 . .
2

The style of the Serbia media (2010-2020) - the language of the crisis

Stanojević, Dobrivoje Ž.; Mirkov, Lidija

(Saint Petersburg : Institute High School of Journalism and Mass Communications, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Stanojević, Dobrivoje Ž.
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2021
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1156
AB  - The societal crisis’ influence on the crisis of the language in contemporary Serbian journalism
is prevailing. Words have been increasingly framed into inappropriate content. Homonyms
are gradually becoming the only way to debate and give second opinions. Globalizing vo-
cabulary with fashionable phraseology, manipulative rhetoric and the artificial realignment of
language serve as the basis of rhetorical and stylistic research presented in this work. Casual
populist political speeches and sensationalistic topics in Serbia are in the centre of events,
even though they are easily forgotten. An apparent lack of creativity in language results in
the glorification of a globalizing rhetorical model. This leads to a sort of recycling of language
patterns and a pathetic usage of metaphors in everyday life, hence the apparent emergence of
a new kind of sensationalism. Different linguistic matrices obsessively repeat themselves in
the same rhetorical frame. Therefore, the language of journalists is increasingly reduced to the
form and the form is reduced to the void. In this article, the analysis of the contemporary use
of stylistic knowledge by media professionals will be conducted within a sample of one year of
broadcasts during 2019–2020, prior to the pandemic. The authors explain the methodology
of the research by describing the theoretical approach and the methods used to substanti-
ate the hypothesis. The research aims to show the gradual change of media language during
the current professional, economic and moral crises. A vast majority of media have a com-
mon inherited loss of truly free expression. Instead of free relations, a plethora of excessive
self-censorship and hidden advocacies and connections is being extended. This appears to be
a certain eternity or bad infinity of the shadows in the media.
PB  - Saint Petersburg : Institute High School of Journalism and Mass Communications
T2  - Media Linguistics
T1  - The style of the Serbia media (2010-2020) - the language of the crisis
EP  - 471
IS  - 4
SP  - 461
VL  - 8
DO  - 10.21638/spbu22.2021.410
ER  - 
@article{
author = "Stanojević, Dobrivoje Ž. and Mirkov, Lidija",
year = "2021",
abstract = "The societal crisis’ influence on the crisis of the language in contemporary Serbian journalism
is prevailing. Words have been increasingly framed into inappropriate content. Homonyms
are gradually becoming the only way to debate and give second opinions. Globalizing vo-
cabulary with fashionable phraseology, manipulative rhetoric and the artificial realignment of
language serve as the basis of rhetorical and stylistic research presented in this work. Casual
populist political speeches and sensationalistic topics in Serbia are in the centre of events,
even though they are easily forgotten. An apparent lack of creativity in language results in
the glorification of a globalizing rhetorical model. This leads to a sort of recycling of language
patterns and a pathetic usage of metaphors in everyday life, hence the apparent emergence of
a new kind of sensationalism. Different linguistic matrices obsessively repeat themselves in
the same rhetorical frame. Therefore, the language of journalists is increasingly reduced to the
form and the form is reduced to the void. In this article, the analysis of the contemporary use
of stylistic knowledge by media professionals will be conducted within a sample of one year of
broadcasts during 2019–2020, prior to the pandemic. The authors explain the methodology
of the research by describing the theoretical approach and the methods used to substanti-
ate the hypothesis. The research aims to show the gradual change of media language during
the current professional, economic and moral crises. A vast majority of media have a com-
mon inherited loss of truly free expression. Instead of free relations, a plethora of excessive
self-censorship and hidden advocacies and connections is being extended. This appears to be
a certain eternity or bad infinity of the shadows in the media.",
publisher = "Saint Petersburg : Institute High School of Journalism and Mass Communications",
journal = "Media Linguistics",
title = "The style of the Serbia media (2010-2020) - the language of the crisis",
pages = "471-461",
number = "4",
volume = "8",
doi = "10.21638/spbu22.2021.410"
}
Stanojević, D. Ž.,& Mirkov, L.. (2021). The style of the Serbia media (2010-2020) - the language of the crisis. in Media Linguistics
Saint Petersburg : Institute High School of Journalism and Mass Communications., 8(4), 461-471.
https://doi.org/10.21638/spbu22.2021.410
Stanojević DŽ, Mirkov L. The style of the Serbia media (2010-2020) - the language of the crisis. in Media Linguistics. 2021;8(4):461-471.
doi:10.21638/spbu22.2021.410 .
Stanojević, Dobrivoje Ž., Mirkov, Lidija, "The style of the Serbia media (2010-2020) - the language of the crisis" in Media Linguistics, 8, no. 4 (2021):461-471,
https://doi.org/10.21638/spbu22.2021.410 . .
2

The role of vulgarism in reality shows in Serbia

Mirkov, Lidija

(Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2020
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/787
AB  - The style of expression in various media is a particular field of scientific research. Clarity of style implies that expressions appropriately convey certain information, but in reality programmes there are no essential facts that need to be expressed clearly. This implies the possibility of impairing the clarity of style and the use of a non-public lexical stock, such as vulgarisms. The increasing use of vulgarisms is evident in the reality programmes of Zadruga and Parovi, which are aired on the two Serbian commercial television stations with national frequency with the highest viewership, ratings and the longest daily and annual broadcasting times. Exploring the role of vulgarism in these shows provides a deeper insight into the editorial policies, discursive rules and creative freedoms of those who decide what is said and how it is said in the media. In this paper, a comparative study of the two most viewed reality programmes was made and several certainties regarding vulgarisms occurring on one or the other programme were highlighted, with a contextual review of the social, moral and creative role of expression in the reality programmes.
AB  - Stil izražavanja na medijima je posebno polje naučnog istraživanja. Jasnost stila podrazumeva da se koriste izrazi koji su podobni za iskazivanje određene informacije, ali u rijaliti programima nema suštinski važnih činjenica koje treba izraziti jasno. Otuda proističe mogućnost narušavanja svojstva jasnosti stila i upotreba leksičkog fonda koji nije podoban za javnost, kao što su vulgarizmi. Sve veća upotreba vulgarizama primetna je u rijaliti programima Zadruga i Parovi, što su rijaliti emisije na dve komercijalne televizije sa nacionalnom frekvencijom u Srbiji sa najvećom gledanošću i najdužim emitovanjem tokom dana i godine. Istraživanje uloge vulgarizama u tim emisijama omogućuje dublji uvid u uređivačke politike, diskurzivna pravila i kreativne slobode onih koji odlučuju o tome šta se govori i kako se govori na medijima. U ovom istraživanju napravljena je komparativna studija dva najgledanija rijaliti programa i ukazano je na nekoliko pravilnosti u vezi sa vulgarizmima koje se odvijaju na jednom ili drugom programu, uz kontekstualni osvrt na društvenu, moralnu i stvaralačku ulogu izražavanja u rijaliti programima.
PB  - Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd
T2  - Kultura
T1  - The role of vulgarism in reality shows in Serbia
T1  - Uloga vulgarizama u rijaliti programima u Srbiji
EP  - 118
IS  - 166
SP  - 104
DO  - 10.5937/kultura2066104M
ER  - 
@article{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2020",
abstract = "The style of expression in various media is a particular field of scientific research. Clarity of style implies that expressions appropriately convey certain information, but in reality programmes there are no essential facts that need to be expressed clearly. This implies the possibility of impairing the clarity of style and the use of a non-public lexical stock, such as vulgarisms. The increasing use of vulgarisms is evident in the reality programmes of Zadruga and Parovi, which are aired on the two Serbian commercial television stations with national frequency with the highest viewership, ratings and the longest daily and annual broadcasting times. Exploring the role of vulgarism in these shows provides a deeper insight into the editorial policies, discursive rules and creative freedoms of those who decide what is said and how it is said in the media. In this paper, a comparative study of the two most viewed reality programmes was made and several certainties regarding vulgarisms occurring on one or the other programme were highlighted, with a contextual review of the social, moral and creative role of expression in the reality programmes., Stil izražavanja na medijima je posebno polje naučnog istraživanja. Jasnost stila podrazumeva da se koriste izrazi koji su podobni za iskazivanje određene informacije, ali u rijaliti programima nema suštinski važnih činjenica koje treba izraziti jasno. Otuda proističe mogućnost narušavanja svojstva jasnosti stila i upotreba leksičkog fonda koji nije podoban za javnost, kao što su vulgarizmi. Sve veća upotreba vulgarizama primetna je u rijaliti programima Zadruga i Parovi, što su rijaliti emisije na dve komercijalne televizije sa nacionalnom frekvencijom u Srbiji sa najvećom gledanošću i najdužim emitovanjem tokom dana i godine. Istraživanje uloge vulgarizama u tim emisijama omogućuje dublji uvid u uređivačke politike, diskurzivna pravila i kreativne slobode onih koji odlučuju o tome šta se govori i kako se govori na medijima. U ovom istraživanju napravljena je komparativna studija dva najgledanija rijaliti programa i ukazano je na nekoliko pravilnosti u vezi sa vulgarizmima koje se odvijaju na jednom ili drugom programu, uz kontekstualni osvrt na društvenu, moralnu i stvaralačku ulogu izražavanja u rijaliti programima.",
publisher = "Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd",
journal = "Kultura",
title = "The role of vulgarism in reality shows in Serbia, Uloga vulgarizama u rijaliti programima u Srbiji",
pages = "118-104",
number = "166",
doi = "10.5937/kultura2066104M"
}
Mirkov, L.. (2020). The role of vulgarism in reality shows in Serbia. in Kultura
Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd.(166), 104-118.
https://doi.org/10.5937/kultura2066104M
Mirkov L. The role of vulgarism in reality shows in Serbia. in Kultura. 2020;(166):104-118.
doi:10.5937/kultura2066104M .
Mirkov, Lidija, "The role of vulgarism in reality shows in Serbia" in Kultura, no. 166 (2020):104-118,
https://doi.org/10.5937/kultura2066104M . .

Populistički stil i liderska patetičnost

Mirkov, Lidija; Stanojević, Dobrivoje Ž.

(Belgrade : Institute for Political Studies, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Mirkov, Lidija
AU  - Stanojević, Dobrivoje Ž.
PY  - 2019
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1278
AB  - Populistička rečitost lidera govori o nemirnoj savesti komuniciranja. Politički populizam danas u Srbiji
podrazumeva poseban politički diskurs kojim se
želi prikazati da su stanovišta govornih subjekata
i publike gotovo identični. I kada se određuje kao
ideologija i kada je sredstvo političke mobilizacije,
populizam se uvek oslanja na prepoznatljiva opšta
mesta koja je moguće empirijski utvrditi. Ne može
se biti uveren da je reč o populizmu ako se namere
ne ostvare na diskurzivnom polju. Populizam je
političko verbalno i neverbalno delovanje kojim se
zadovoljava, a ne prekoračuje „horizont očekivanja“ masa, sa unapred spremnom namerom da se
obećanja nikada ne ispune do kraja i da se pogođena
očekivanja publike samo okvirno uzmu u obzir. U
ovom radu ispitivane su stilske posebnosti i retorički
toposi primenjeni u govoru Aleksandra Vučića u
Kosovskoj Mitrovici septembra 2018.
AB  - The populist eloquence of leaders conveys the rest-
less conscience of communicating. Political populism in today’s Serbia implies a specific political dis-
course aiming to demonstrate that the viewpoints of
the speaking subjects and the audience are virtually
identical. Both when defined as an ideology and as
a means of political mobilisation, populism always
relies on recognisable clichés that are empirically
identifiable. It is not possible to be convinced that
something is populism unless it fulfils its intentions
in the discursive field. Populism is political verbal
and non-verbal action reaching, without traversing,
the “horizon of expectations“ of the masses, with the
premeditated intention to never fully keep promises
made and to take the identified expectations of the
audience into account only tentatively. This paper
examines the specific style features and rhetorical toposes used in Aleksandar Vučić’s speech in
Kosovska Mitrovica in September 2018.
PB  - Belgrade : Institute for Political Studies
T2  - Diskurs i politika
T1  - Populistički stil i liderska patetičnost
T1  - Populistic style and leaders’ pathetics
EP  - 268
SP  - 255
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1278
ER  - 
@article{
author = "Mirkov, Lidija and Stanojević, Dobrivoje Ž.",
year = "2019",
abstract = "Populistička rečitost lidera govori o nemirnoj savesti komuniciranja. Politički populizam danas u Srbiji
podrazumeva poseban politički diskurs kojim se
želi prikazati da su stanovišta govornih subjekata
i publike gotovo identični. I kada se određuje kao
ideologija i kada je sredstvo političke mobilizacije,
populizam se uvek oslanja na prepoznatljiva opšta
mesta koja je moguće empirijski utvrditi. Ne može
se biti uveren da je reč o populizmu ako se namere
ne ostvare na diskurzivnom polju. Populizam je
političko verbalno i neverbalno delovanje kojim se
zadovoljava, a ne prekoračuje „horizont očekivanja“ masa, sa unapred spremnom namerom da se
obećanja nikada ne ispune do kraja i da se pogođena
očekivanja publike samo okvirno uzmu u obzir. U
ovom radu ispitivane su stilske posebnosti i retorički
toposi primenjeni u govoru Aleksandra Vučića u
Kosovskoj Mitrovici septembra 2018., The populist eloquence of leaders conveys the rest-
less conscience of communicating. Political populism in today’s Serbia implies a specific political dis-
course aiming to demonstrate that the viewpoints of
the speaking subjects and the audience are virtually
identical. Both when defined as an ideology and as
a means of political mobilisation, populism always
relies on recognisable clichés that are empirically
identifiable. It is not possible to be convinced that
something is populism unless it fulfils its intentions
in the discursive field. Populism is political verbal
and non-verbal action reaching, without traversing,
the “horizon of expectations“ of the masses, with the
premeditated intention to never fully keep promises
made and to take the identified expectations of the
audience into account only tentatively. This paper
examines the specific style features and rhetorical toposes used in Aleksandar Vučić’s speech in
Kosovska Mitrovica in September 2018.",
publisher = "Belgrade : Institute for Political Studies",
journal = "Diskurs i politika",
title = "Populistički stil i liderska patetičnost, Populistic style and leaders’ pathetics",
pages = "268-255",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1278"
}
Mirkov, L.,& Stanojević, D. Ž.. (2019). Populistički stil i liderska patetičnost. in Diskurs i politika
Belgrade : Institute for Political Studies., 255-268.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1278
Mirkov L, Stanojević DŽ. Populistički stil i liderska patetičnost. in Diskurs i politika. 2019;:255-268.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1278 .
Mirkov, Lidija, Stanojević, Dobrivoje Ž., "Populistički stil i liderska patetičnost" in Diskurs i politika (2019):255-268,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1278 .

Pripovedanje u novinarstvu kao žanrovski postupak

Mirkov, Lidija

(Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2019
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1155
AB  - U ovom radu su date definicije pripovedanja i novinarskog pripovedanja u naučnom diskursu, kao i distinkcija tih pojmova kada su u vezi sa medijima. Da bi se bliže odredilo pripovedanje u medijima, treba objasniti šta pripovedanje znači u drugim oblastima istraživanja. Najčešća upotreba tog pojma je u studijama književnosti i lingvistike, iako i pojedini autori iz tih oblasti ostavljaju otvorenom mogućnost da su njihove nauke postavile monopol nad pojmom pripovedanja, te da se istraživanje može proširiti na sve diskursne žanrove u kojima se ono odvija. Sredinom devedesetih godina, u profesionalnim novinarskim, a u protekloj deceniji i akademskim krugovima širom sveta, primećena je nova pojava u prikazivanju medijskih sadržaja: novinarsko pripovedanje. Na engleskom govornom području taj pojam se naziva „storytelling”, a
zajednička definicija sličnih pojmova bila bi – narativni diskurs. Pod tim pojmom podrazumevamo romantizovanu, umekšanu sliku važnih događaja i dešavanja o kojima mediji govore. U ovom radu je novinarsko pripovedanje prvi put definisano kao nefiktivni romantizovani novinarski diskurs. U ovoj definiciji je novinarsko pripovedanje nefiktivni diskurs jer, zbog prirode žurnalizma, informacije koje publika dobija jesu o stvarnom svetu, bez pretenzija da autor neku od njih predstavi kao zamišljenu, stvorenu ili subjektivnu – već, naprotiv, tvrdi se da pripoveda o stvarnosti, o onome što se zaista desilo. Žanrovske promene u novinarstvu od pripovedanja kratkih priča do faktografije i od faktografije do pripovednih vesti pokazuju da je novinarstvo stvaralačka profesija u diskurzivnom zapisivanju istorije.
AB  - In this paper, the definitions of storytelling and journalistic storytelling
are given in the scientific context, together with the distinction between these concepts in
relation to the media. In order to determine the narration in the media, it is necessary to
explain what narration means in other fields of research. The most common use of these
terms is in literary and linguistic studies, but even some authors in these fields believe it
is quite possible that their fields have set up a monopoly on the notion of narration, and
that research can be extended to all genres of reality in which it occurs. In the mid-nine-
ties of the 20th century and in the past decade, a new phenomenon in the presentation
of media content has emerged in the professional and academic circles around the world:
journalistic storytelling. The common definition of similar terms might be the narrative
discourse. Under this term, we mean a romanticized, soft image of important events that
the media are reporting about. In this paper, journalistic storytelling is defined for the
first time as a non-fictitious romanticized journalistic discourse. It is non-fictitious be-
cause it communicates information about the real world, without pretending to present
one of them as imaginary or created or subjective - on the contrary, it is claimed that
what is told is the reality. The genre changes in journalism, from the narration of short
stories to factography, and from factography to narrative news, show that journalism is
a creative profession in the discursive recording of history
PB  - Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija
PB  - Beograd : Fakultet političkih nauka
T2  - CM - časopis za upravljanje komuniciranjem
T1  - Pripovedanje u novinarstvu kao žanrovski postupak
T1  - Storytelling in journalism as the new genre procedure
EP  - 156
IS  - 45
SP  - 135
VL  - 14
DO  - 10.5937/comman14-20822
ER  - 
@article{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2019",
abstract = "U ovom radu su date definicije pripovedanja i novinarskog pripovedanja u naučnom diskursu, kao i distinkcija tih pojmova kada su u vezi sa medijima. Da bi se bliže odredilo pripovedanje u medijima, treba objasniti šta pripovedanje znači u drugim oblastima istraživanja. Najčešća upotreba tog pojma je u studijama književnosti i lingvistike, iako i pojedini autori iz tih oblasti ostavljaju otvorenom mogućnost da su njihove nauke postavile monopol nad pojmom pripovedanja, te da se istraživanje može proširiti na sve diskursne žanrove u kojima se ono odvija. Sredinom devedesetih godina, u profesionalnim novinarskim, a u protekloj deceniji i akademskim krugovima širom sveta, primećena je nova pojava u prikazivanju medijskih sadržaja: novinarsko pripovedanje. Na engleskom govornom području taj pojam se naziva „storytelling”, a
zajednička definicija sličnih pojmova bila bi – narativni diskurs. Pod tim pojmom podrazumevamo romantizovanu, umekšanu sliku važnih događaja i dešavanja o kojima mediji govore. U ovom radu je novinarsko pripovedanje prvi put definisano kao nefiktivni romantizovani novinarski diskurs. U ovoj definiciji je novinarsko pripovedanje nefiktivni diskurs jer, zbog prirode žurnalizma, informacije koje publika dobija jesu o stvarnom svetu, bez pretenzija da autor neku od njih predstavi kao zamišljenu, stvorenu ili subjektivnu – već, naprotiv, tvrdi se da pripoveda o stvarnosti, o onome što se zaista desilo. Žanrovske promene u novinarstvu od pripovedanja kratkih priča do faktografije i od faktografije do pripovednih vesti pokazuju da je novinarstvo stvaralačka profesija u diskurzivnom zapisivanju istorije., In this paper, the definitions of storytelling and journalistic storytelling
are given in the scientific context, together with the distinction between these concepts in
relation to the media. In order to determine the narration in the media, it is necessary to
explain what narration means in other fields of research. The most common use of these
terms is in literary and linguistic studies, but even some authors in these fields believe it
is quite possible that their fields have set up a monopoly on the notion of narration, and
that research can be extended to all genres of reality in which it occurs. In the mid-nine-
ties of the 20th century and in the past decade, a new phenomenon in the presentation
of media content has emerged in the professional and academic circles around the world:
journalistic storytelling. The common definition of similar terms might be the narrative
discourse. Under this term, we mean a romanticized, soft image of important events that
the media are reporting about. In this paper, journalistic storytelling is defined for the
first time as a non-fictitious romanticized journalistic discourse. It is non-fictitious be-
cause it communicates information about the real world, without pretending to present
one of them as imaginary or created or subjective - on the contrary, it is claimed that
what is told is the reality. The genre changes in journalism, from the narration of short
stories to factography, and from factography to narrative news, show that journalism is
a creative profession in the discursive recording of history",
publisher = "Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija, Beograd : Fakultet političkih nauka",
journal = "CM - časopis za upravljanje komuniciranjem",
title = "Pripovedanje u novinarstvu kao žanrovski postupak, Storytelling in journalism as the new genre procedure",
pages = "156-135",
number = "45",
volume = "14",
doi = "10.5937/comman14-20822"
}
Mirkov, L.. (2019). Pripovedanje u novinarstvu kao žanrovski postupak. in CM - časopis za upravljanje komuniciranjem
Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija., 14(45), 135-156.
https://doi.org/10.5937/comman14-20822
Mirkov L. Pripovedanje u novinarstvu kao žanrovski postupak. in CM - časopis za upravljanje komuniciranjem. 2019;14(45):135-156.
doi:10.5937/comman14-20822 .
Mirkov, Lidija, "Pripovedanje u novinarstvu kao žanrovski postupak" in CM - časopis za upravljanje komuniciranjem, 14, no. 45 (2019):135-156,
https://doi.org/10.5937/comman14-20822 . .
1

Storytelling in journalism as the new genre procedure

Mirkov, Lidija

(Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2019
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/724
AB  - In this paper, the definitions of storytelling and journalistic storytelling are given in the scientific context, together with the distinction between these concepts in relation to the media. In order to determine the narration in the media, it is necessary to explain what narration means in other fields of research. The most common use of these terms is in literary and linguistic studies, but even some authors in these fields believe it is quite possible that their fields have set up a monopoly on the notion of narration, and that research can be extended to all genres of reality in which it occurs. In the mid-nineties of the 20th century and in the past decade, a new phenomenon in the presentation of media content has emerged in the professional and academic circles around the world: journalistic storytelling. The common definition of similar terms might be the narrative discourse. Under this term, we mean a romanticized, soft image of important events that the media are reporting about. In this paper, journalistic storytelling is defined for the first time as a non-fictitious romanticized journalistic discourse. It is non-fictitious because it communicates information about the real world, without pretending to present one of them as imaginary or created or subjective - on the contrary, it is claimed that what is told is the reality. The genre changes in journalism, from the narration of short stories to factography, and from factography to narrative news, show that journalism is a creative profession in the discursive recording of history.
AB  - U ovom radu su date definicije pripovedanja i novinarskog pripovedanja u naučnom diskursu, kao i distinkcija tih pojmova kada su u vezi sa medijima. Da bi se bliže odredilo pripovedanje u medijima, treba objasniti šta pripovedanje znači u drugim oblastima istraživanja. Najčešća upotreba tog pojma je u studijama književnosti i lingvistike, iako i pojedini autori iz tih oblasti ostavljaju otvorenom mogućnost da su njihove nauke postavile monopol nad pojmom pripovedanja, te da se istraživanje može proširiti na sve diskursne žanrove u kojima se ono odvija. Sredinom devedesetih godina, u profesionalnim novinarskim, a u protekloj deceniji i akademskim krugovima širom sveta, primećena je nova pojava u prikazivanju medijskih sadržaja: novinarsko pripovedanje. Na engleskom govornom području taj pojam se naziva "storytelling", a zajednička definicija sličnih pojmova bila bi - narativni diskurs. Pod tim pojmom podrazumevamo romantizovanu, umekšanu sliku važnih događaja i dešavanja o kojima mediji govore. U ovom radu je novinarsko pripovedanje prvi put definisano kao nefiktivni romantizovani novinarski diskurs. U ovoj definiciji je novinarsko pripovedanje nefiktivni diskurs jer, zbog prirode žurnalizma, informacije koje publika dobija jesu o stvarnom svetu, bez pretenzija da autor neku od njih predstavi kao zamišljenu, stvorenu ili subjektivnu - već, naprotiv, tvrdi se da pripoveda o stvarnosti, o onome što se zaista desilo. Žanrovske promene u novinarstvu od pripovedanja kratkih priča do faktografije i od faktografije do pripovednih vesti pokazuju da je novinarstvo stvaralačka profesija u diskurzivnom zapisivanju istorije.
PB  - Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd
T2  - CM: Communication and Media
T1  - Storytelling in journalism as the new genre procedure
T1  - Pripovedanje u novinarstvu kao žanrovski postupak
EP  - 156
IS  - 45
SP  - 135
VL  - 14
DO  - 10.5937/comman14-20822
ER  - 
@article{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2019",
abstract = "In this paper, the definitions of storytelling and journalistic storytelling are given in the scientific context, together with the distinction between these concepts in relation to the media. In order to determine the narration in the media, it is necessary to explain what narration means in other fields of research. The most common use of these terms is in literary and linguistic studies, but even some authors in these fields believe it is quite possible that their fields have set up a monopoly on the notion of narration, and that research can be extended to all genres of reality in which it occurs. In the mid-nineties of the 20th century and in the past decade, a new phenomenon in the presentation of media content has emerged in the professional and academic circles around the world: journalistic storytelling. The common definition of similar terms might be the narrative discourse. Under this term, we mean a romanticized, soft image of important events that the media are reporting about. In this paper, journalistic storytelling is defined for the first time as a non-fictitious romanticized journalistic discourse. It is non-fictitious because it communicates information about the real world, without pretending to present one of them as imaginary or created or subjective - on the contrary, it is claimed that what is told is the reality. The genre changes in journalism, from the narration of short stories to factography, and from factography to narrative news, show that journalism is a creative profession in the discursive recording of history., U ovom radu su date definicije pripovedanja i novinarskog pripovedanja u naučnom diskursu, kao i distinkcija tih pojmova kada su u vezi sa medijima. Da bi se bliže odredilo pripovedanje u medijima, treba objasniti šta pripovedanje znači u drugim oblastima istraživanja. Najčešća upotreba tog pojma je u studijama književnosti i lingvistike, iako i pojedini autori iz tih oblasti ostavljaju otvorenom mogućnost da su njihove nauke postavile monopol nad pojmom pripovedanja, te da se istraživanje može proširiti na sve diskursne žanrove u kojima se ono odvija. Sredinom devedesetih godina, u profesionalnim novinarskim, a u protekloj deceniji i akademskim krugovima širom sveta, primećena je nova pojava u prikazivanju medijskih sadržaja: novinarsko pripovedanje. Na engleskom govornom području taj pojam se naziva "storytelling", a zajednička definicija sličnih pojmova bila bi - narativni diskurs. Pod tim pojmom podrazumevamo romantizovanu, umekšanu sliku važnih događaja i dešavanja o kojima mediji govore. U ovom radu je novinarsko pripovedanje prvi put definisano kao nefiktivni romantizovani novinarski diskurs. U ovoj definiciji je novinarsko pripovedanje nefiktivni diskurs jer, zbog prirode žurnalizma, informacije koje publika dobija jesu o stvarnom svetu, bez pretenzija da autor neku od njih predstavi kao zamišljenu, stvorenu ili subjektivnu - već, naprotiv, tvrdi se da pripoveda o stvarnosti, o onome što se zaista desilo. Žanrovske promene u novinarstvu od pripovedanja kratkih priča do faktografije i od faktografije do pripovednih vesti pokazuju da je novinarstvo stvaralačka profesija u diskurzivnom zapisivanju istorije.",
publisher = "Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd",
journal = "CM: Communication and Media",
title = "Storytelling in journalism as the new genre procedure, Pripovedanje u novinarstvu kao žanrovski postupak",
pages = "156-135",
number = "45",
volume = "14",
doi = "10.5937/comman14-20822"
}
Mirkov, L.. (2019). Storytelling in journalism as the new genre procedure. in CM: Communication and Media
Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd., 14(45), 135-156.
https://doi.org/10.5937/comman14-20822
Mirkov L. Storytelling in journalism as the new genre procedure. in CM: Communication and Media. 2019;14(45):135-156.
doi:10.5937/comman14-20822 .
Mirkov, Lidija, "Storytelling in journalism as the new genre procedure" in CM: Communication and Media, 14, no. 45 (2019):135-156,
https://doi.org/10.5937/comman14-20822 . .
1

Journalistic storytelling as an element of public discourse in the news genres of the tv stations with national coverage

Mirkov, Lidija

(Univerzitet u Beogradu, Fakultet političkih nauka, 2018)

TY  - THES
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2018
UR  - http://eteze.bg.ac.rs/application/showtheses?thesesId=6287
UR  - https://fedorabg.bg.ac.rs/fedora/get/o:18934/bdef:Content/download
UR  - http://vbs.rs/scripts/cobiss?command=DISPLAY&base=70036&RID=518291543
UR  - http://nardus.mpn.gov.rs/handle/123456789/10292
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/823
AB  - The subject of research in this doctoral dissertation is journalistic storytelling in news genres on television in Serbia. Journalistic storytelling is the process of communicating media content with narrative methods. In this paper, journalistic narrative is defined as a non-fictitious romanticized journalistic discourse – it is not fiction because it communicates information about the real world, without pretending to present them as imaginary or falsly created or subjective. It is romanticized because it emphasizes human, emotional, individual destinies. Journalistic narrative is an element of public discourse, because it is not only a part of a new process of content creation or stylistic innovation, but rather a new structural place within the contemporary reality of Serbia. Changing the genre structure of media content is not only the hybridization of existing journalistic genres or their variations, so the theory of journalistic genres is not sufficient to explain this topic; narrative is also explained through narratology and theory of literature. For full insight in journalistic narratives, this topic achieved a higher scientific reach with analyzing journalistic narrative as an element of public discourse – which is why special attention is paid to the stucturalistic and poststructuralist interpretations of discourse. In addition to the theoretical definition of the term, this paper presents the results of a case study. Analysis of content and analysis of interviews with editors in chief of news programs of television with national frequency were conducted. Journalistic narrative is the result of wider social changes and adaptation of Serbian society to neoliberal models. Journalistic storytelling is yet to develop its full capacities in public discourse.
AB  - Predmet istraživanja u ovoj doktorskoj disertaciji jeste novinarsko pripovedanje u informativnim žanrovima na televizijama u Srbiji. Novinarsko pripovedanje jeste postupak saopštavanja medijskih sadržaja narativnim metodama. U radu je novinarsko pripovedanje definisano kao nefiktivni romantizovani novinarski diskurs – nefiktivni je jer saopštava informacije o stvarnom svetu, bez pretenzija da neku od njih predstavi kao zamišljenu ili stvorenu ili subjektivnu, već je pripovedana stvarnost. Romantizovani je jer se akcentuje ljudsko, emotivno, pojedinačna sudbina. Novinarsko pripovedanje je element javnog diskursa jer nije samo reč o novom postupku stvaranja sadržaja ili stilskoj inovaciji, već je to novo strukturno mesto u savremenoj stvarnosti Srbije. Promene u žanrovskoj strukturi medijskih sadržaja nisu samo hibridizacija postojećih novinarskih žanrova ili diskretne varijacije, pa teorija novinarskih žanrova nije dovoljna za obrazloženje ove teme: pripovedanje je objašnjeno i posredstvom naratologije i teorije književnosti. Da bi uvid u novinarsko pripovedanje bio potpun i da bi ova tema dosegla viši naučni domet, novinarsko pripovedanje je analizirano i kao element javnog diskursa – zbog čega se u radu posebna pažnja daje stukturalističkim i poststrukturalističkim tumačenjima diskursa. Osim teorijskog određenja pojma, u radu su prikazani rezultati studije slučaja. Sprovedene su analize sadržaja i analize intervjua sa urednicima informativnih programa televizija sa nacionalnom frekvencijom. Novinarsko pripovedanje je posledica širih društvenih kretanja i prilagođavanja srpskog društva neoliberalnim modelima. U godinama koje slede, novinarsko pripovedanje će tek razviti sopstvene kapacitete u javnom diskursu.
PB  - Univerzitet u Beogradu, Fakultet političkih nauka
T1  - Journalistic storytelling as an element of public discourse in the news genres of the tv stations with national coverage
T1  - Novinarsko pripovedanje kao element javnog diskursa u informativnim žanrovima sa nacionalnom frekvencijom
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_10292
ER  - 
@phdthesis{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2018",
abstract = "The subject of research in this doctoral dissertation is journalistic storytelling in news genres on television in Serbia. Journalistic storytelling is the process of communicating media content with narrative methods. In this paper, journalistic narrative is defined as a non-fictitious romanticized journalistic discourse – it is not fiction because it communicates information about the real world, without pretending to present them as imaginary or falsly created or subjective. It is romanticized because it emphasizes human, emotional, individual destinies. Journalistic narrative is an element of public discourse, because it is not only a part of a new process of content creation or stylistic innovation, but rather a new structural place within the contemporary reality of Serbia. Changing the genre structure of media content is not only the hybridization of existing journalistic genres or their variations, so the theory of journalistic genres is not sufficient to explain this topic; narrative is also explained through narratology and theory of literature. For full insight in journalistic narratives, this topic achieved a higher scientific reach with analyzing journalistic narrative as an element of public discourse – which is why special attention is paid to the stucturalistic and poststructuralist interpretations of discourse. In addition to the theoretical definition of the term, this paper presents the results of a case study. Analysis of content and analysis of interviews with editors in chief of news programs of television with national frequency were conducted. Journalistic narrative is the result of wider social changes and adaptation of Serbian society to neoliberal models. Journalistic storytelling is yet to develop its full capacities in public discourse., Predmet istraživanja u ovoj doktorskoj disertaciji jeste novinarsko pripovedanje u informativnim žanrovima na televizijama u Srbiji. Novinarsko pripovedanje jeste postupak saopštavanja medijskih sadržaja narativnim metodama. U radu je novinarsko pripovedanje definisano kao nefiktivni romantizovani novinarski diskurs – nefiktivni je jer saopštava informacije o stvarnom svetu, bez pretenzija da neku od njih predstavi kao zamišljenu ili stvorenu ili subjektivnu, već je pripovedana stvarnost. Romantizovani je jer se akcentuje ljudsko, emotivno, pojedinačna sudbina. Novinarsko pripovedanje je element javnog diskursa jer nije samo reč o novom postupku stvaranja sadržaja ili stilskoj inovaciji, već je to novo strukturno mesto u savremenoj stvarnosti Srbije. Promene u žanrovskoj strukturi medijskih sadržaja nisu samo hibridizacija postojećih novinarskih žanrova ili diskretne varijacije, pa teorija novinarskih žanrova nije dovoljna za obrazloženje ove teme: pripovedanje je objašnjeno i posredstvom naratologije i teorije književnosti. Da bi uvid u novinarsko pripovedanje bio potpun i da bi ova tema dosegla viši naučni domet, novinarsko pripovedanje je analizirano i kao element javnog diskursa – zbog čega se u radu posebna pažnja daje stukturalističkim i poststrukturalističkim tumačenjima diskursa. Osim teorijskog određenja pojma, u radu su prikazani rezultati studije slučaja. Sprovedene su analize sadržaja i analize intervjua sa urednicima informativnih programa televizija sa nacionalnom frekvencijom. Novinarsko pripovedanje je posledica širih društvenih kretanja i prilagođavanja srpskog društva neoliberalnim modelima. U godinama koje slede, novinarsko pripovedanje će tek razviti sopstvene kapacitete u javnom diskursu.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu, Fakultet političkih nauka",
title = "Journalistic storytelling as an element of public discourse in the news genres of the tv stations with national coverage, Novinarsko pripovedanje kao element javnog diskursa u informativnim žanrovima sa nacionalnom frekvencijom",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_10292"
}
Mirkov, L.. (2018). Journalistic storytelling as an element of public discourse in the news genres of the tv stations with national coverage. 
Univerzitet u Beogradu, Fakultet političkih nauka..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_10292
Mirkov L. Journalistic storytelling as an element of public discourse in the news genres of the tv stations with national coverage. 2018;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_10292 .
Mirkov, Lidija, "Journalistic storytelling as an element of public discourse in the news genres of the tv stations with national coverage" (2018),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_10292 .

Stewart Tubbs: Human communication: Principles and contexts

Mirkov, Lidija

(Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd, 2017)

TY  - JOUR
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2017
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/618
PB  - Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd
T2  - CM: Communication and Media
T1  - Stewart Tubbs: Human communication: Principles and contexts
T1  - Stjuart Tabs: Komunikacija - principi i konteksti, Clio, Beograd, 2012
EP  - 174
IS  - 40
SP  - 165
VL  - 12
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_618
ER  - 
@article{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2017",
publisher = "Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd",
journal = "CM: Communication and Media",
title = "Stewart Tubbs: Human communication: Principles and contexts, Stjuart Tabs: Komunikacija - principi i konteksti, Clio, Beograd, 2012",
pages = "174-165",
number = "40",
volume = "12",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_618"
}
Mirkov, L.. (2017). Stewart Tubbs: Human communication: Principles and contexts. in CM: Communication and Media
Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd., 12(40), 165-174.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_618
Mirkov L. Stewart Tubbs: Human communication: Principles and contexts. in CM: Communication and Media. 2017;12(40):165-174.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_618 .
Mirkov, Lidija, "Stewart Tubbs: Human communication: Principles and contexts" in CM: Communication and Media, 12, no. 40 (2017):165-174,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_618 .

Дискурс приповедања у информативним новинарским жанровима дневног листа Политика

Mirkov, Lidija

(Niš : Filozofski fakultet, 2015)

TY  - CONF
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2015
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1222
AB  - Средином деведесетих у академским круговима широм света примећен је нови феномен у приказивању медијских садржаја који данас не изненађује: новинарско приповедање. На енглеском говорном подручју тај појам се назива storytelling, а заједничка дефиниција сличних појмова била би – наративни дискурс. Под тим појмом подразумевамо романтизовану, умекшану слику важних догађаја и дешавања о којима медији говоре. Методом топле људске приче наратив се остварује премештањем фокуса са институција и званичних гласноговорника на обичног човека, оног кога се теме дотичу, мада и ти „обични“ грађани изговарају и приказују друштвено пожељне и признате ставове. Новинари од паса чувара демократије постају машине за фикцију. Наративи су, попут бајки, ту да бисмо у њих веровали и репродуковали њихове обрасце, само су нешто сложенији од прича из детињства. Сторителинг пружа оправдања и ангажује масе, синхронизује вредности појединаца у једном друштву и мобилише осећања. Продужава регулативно деловање моћи кроз самоиспитивање и самоконтролу – аутоцензуру, било да је свесна или не. Есен-
ција и егзистенција човека (суштина и постојање) постају наратив и без наратива
нема постојања. Суштина се губи у преводу.
AB  - In the mid-nineties academic society around the world observed a new phenomenon
in the representation of media content, which is not so surprising today: journalistic
storytelling. In English-speaking countries, the everyday term is called storytelling,
and a common definition of similar terms of social science would be narrative
discourse. Under this term, we consider the romanticized, adequately softened image
of important events and social developments that the media are reporting about. The
narrative is achieved by the method of telling a warm human story and by shifting the
focus of the plot from institutions and official spokesmen far from the common man,
the one who is actually related to the story, even though these “ordinary” citizens speak
and display socially desirable attitudes. Journalists, then, change their role from being
the watchdogs of democracy to being the machines of fiction.
Narratives are like fairy tales: we believe them and reproduce their patterns; only,
they are slightly more complicated than the stories from our childhood. Storytelling,
furthermore, provides justification and engages mass activities, synchronizing the
values of individuals in a society and mobilizing feelings. It extends regulatory action
powers through self-examination and self-censorship, whether this regulation is
conscious or not. The essence and existence of a man become the narrative, and there
is no existence without a narrative. The essence is lost in translation
PB  - Niš : Filozofski fakultet
C3  - Jezik, književnost, diskurs. Jezička istraživanja : zbornik radova
T1  - Дискурс приповедања у информативним новинарским жанровима дневног листа Политика
T1  - Narrative discourse in informative journalistic genres of Serbian daily Politika
EP  - 202
SP  - 193
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1222
ER  - 
@conference{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2015",
abstract = "Средином деведесетих у академским круговима широм света примећен је нови феномен у приказивању медијских садржаја који данас не изненађује: новинарско приповедање. На енглеском говорном подручју тај појам се назива storytelling, а заједничка дефиниција сличних појмова била би – наративни дискурс. Под тим појмом подразумевамо романтизовану, умекшану слику важних догађаја и дешавања о којима медији говоре. Методом топле људске приче наратив се остварује премештањем фокуса са институција и званичних гласноговорника на обичног човека, оног кога се теме дотичу, мада и ти „обични“ грађани изговарају и приказују друштвено пожељне и признате ставове. Новинари од паса чувара демократије постају машине за фикцију. Наративи су, попут бајки, ту да бисмо у њих веровали и репродуковали њихове обрасце, само су нешто сложенији од прича из детињства. Сторителинг пружа оправдања и ангажује масе, синхронизује вредности појединаца у једном друштву и мобилише осећања. Продужава регулативно деловање моћи кроз самоиспитивање и самоконтролу – аутоцензуру, било да је свесна или не. Есен-
ција и егзистенција човека (суштина и постојање) постају наратив и без наратива
нема постојања. Суштина се губи у преводу., In the mid-nineties academic society around the world observed a new phenomenon
in the representation of media content, which is not so surprising today: journalistic
storytelling. In English-speaking countries, the everyday term is called storytelling,
and a common definition of similar terms of social science would be narrative
discourse. Under this term, we consider the romanticized, adequately softened image
of important events and social developments that the media are reporting about. The
narrative is achieved by the method of telling a warm human story and by shifting the
focus of the plot from institutions and official spokesmen far from the common man,
the one who is actually related to the story, even though these “ordinary” citizens speak
and display socially desirable attitudes. Journalists, then, change their role from being
the watchdogs of democracy to being the machines of fiction.
Narratives are like fairy tales: we believe them and reproduce their patterns; only,
they are slightly more complicated than the stories from our childhood. Storytelling,
furthermore, provides justification and engages mass activities, synchronizing the
values of individuals in a society and mobilizing feelings. It extends regulatory action
powers through self-examination and self-censorship, whether this regulation is
conscious or not. The essence and existence of a man become the narrative, and there
is no existence without a narrative. The essence is lost in translation",
publisher = "Niš : Filozofski fakultet",
journal = "Jezik, književnost, diskurs. Jezička istraživanja : zbornik radova",
title = "Дискурс приповедања у информативним новинарским жанровима дневног листа Политика, Narrative discourse in informative journalistic genres of Serbian daily Politika",
pages = "202-193",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1222"
}
Mirkov, L.. (2015). Дискурс приповедања у информативним новинарским жанровима дневног листа Политика. in Jezik, književnost, diskurs. Jezička istraživanja : zbornik radova
Niš : Filozofski fakultet., 193-202.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1222
Mirkov L. Дискурс приповедања у информативним новинарским жанровима дневног листа Политика. in Jezik, književnost, diskurs. Jezička istraživanja : zbornik radova. 2015;:193-202.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1222 .
Mirkov, Lidija, "Дискурс приповедања у информативним новинарским жанровима дневног листа Политика" in Jezik, književnost, diskurs. Jezička istraživanja : zbornik radova (2015):193-202,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1222 .

Political PR on the social network Facebook during Easter holidays

Mirkov, Lidija

(Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd, 2013)

TY  - JOUR
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2013
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/420
AB  - Political marketing during election campaigns seems to be an everyday reality for an average citizen in Serbia. The Internet used to be considered as a bastion of freedom, different from traditional, controlled media. However, social networks have changed this - it's getting harder to isolate from politics. Voluntarily or not, we see political messages online just as we see them on TV, billboards or in the press. Not only in commercials, politicians also speak from their Facebook pages to their fans - because politicians have become celebrities, the stars. Exposure to political messages is relevant in forming public opinion, but the manipulation gets more hidden, especially during traditional and religious holidays like the Easter. It's easier to access people during leisure times and politicians tend to present themselves as 'one of us'. We researched the type of activities of political parties on Facebook and we proved that, even though the style of campaigns may vary among parties, their political PR follows the same rules as in the traditional media.
AB  - Politički marketing je u vreme predizborne kampanje u Srbiji svakodnevna stvarnost svakog građanina. Internet je dugo smatran poljem slobode, nasuprot kontrolisanim medijima, ali pojavom društvenih mreža postaje sve teže da se izolujemo od političkih uticaja. Dobrovoljno ili ne, viđamo reklamne poruke na Fejsbuku kao što ih gledamo na bilbordima, televiziji ili u štampi. Ne samo reklamnim porukama, političari se obraćaju sa svojih stranica ljubiteljima, tj. obožavaocima - jer su političari javne ličnosti, zvezde. Pošto je izloženost porukama političara važna u formiranju stavova birača, a manipulacija sve prikrivenija, odlučili smo da se posvetimo istraživanju političkog PR-a stranaka u vreme Uskrsa. Pristup biračima je olakšan za vreme praznika i lakše je predstaviti se kao dobroćudan političar koji je 'isti kao vi'. Naše istraživanje je pokazalo da, iako stil varira od stranke do stranke, politički PR svih stranaka u uzorku je isti i ne odstupa od stila kampanje u tradicionalnim medijima.
PB  - Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd
T2  - Kultura
T1  - Political PR on the social network Facebook during Easter holidays
T1  - Politički PR na društvenoj mreži Fejsbuk tokom Uskšnjih praznika
EP  - 272
IS  - 139
SP  - 253
DO  - 10.5937/kultura1339253M
ER  - 
@article{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2013",
abstract = "Political marketing during election campaigns seems to be an everyday reality for an average citizen in Serbia. The Internet used to be considered as a bastion of freedom, different from traditional, controlled media. However, social networks have changed this - it's getting harder to isolate from politics. Voluntarily or not, we see political messages online just as we see them on TV, billboards or in the press. Not only in commercials, politicians also speak from their Facebook pages to their fans - because politicians have become celebrities, the stars. Exposure to political messages is relevant in forming public opinion, but the manipulation gets more hidden, especially during traditional and religious holidays like the Easter. It's easier to access people during leisure times and politicians tend to present themselves as 'one of us'. We researched the type of activities of political parties on Facebook and we proved that, even though the style of campaigns may vary among parties, their political PR follows the same rules as in the traditional media., Politički marketing je u vreme predizborne kampanje u Srbiji svakodnevna stvarnost svakog građanina. Internet je dugo smatran poljem slobode, nasuprot kontrolisanim medijima, ali pojavom društvenih mreža postaje sve teže da se izolujemo od političkih uticaja. Dobrovoljno ili ne, viđamo reklamne poruke na Fejsbuku kao što ih gledamo na bilbordima, televiziji ili u štampi. Ne samo reklamnim porukama, političari se obraćaju sa svojih stranica ljubiteljima, tj. obožavaocima - jer su političari javne ličnosti, zvezde. Pošto je izloženost porukama političara važna u formiranju stavova birača, a manipulacija sve prikrivenija, odlučili smo da se posvetimo istraživanju političkog PR-a stranaka u vreme Uskrsa. Pristup biračima je olakšan za vreme praznika i lakše je predstaviti se kao dobroćudan političar koji je 'isti kao vi'. Naše istraživanje je pokazalo da, iako stil varira od stranke do stranke, politički PR svih stranaka u uzorku je isti i ne odstupa od stila kampanje u tradicionalnim medijima.",
publisher = "Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd",
journal = "Kultura",
title = "Political PR on the social network Facebook during Easter holidays, Politički PR na društvenoj mreži Fejsbuk tokom Uskšnjih praznika",
pages = "272-253",
number = "139",
doi = "10.5937/kultura1339253M"
}
Mirkov, L.. (2013). Political PR on the social network Facebook during Easter holidays. in Kultura
Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd.(139), 253-272.
https://doi.org/10.5937/kultura1339253M
Mirkov L. Political PR on the social network Facebook during Easter holidays. in Kultura. 2013;(139):253-272.
doi:10.5937/kultura1339253M .
Mirkov, Lidija, "Political PR on the social network Facebook during Easter holidays" in Kultura, no. 139 (2013):253-272,
https://doi.org/10.5937/kultura1339253M . .

Konvergencija medija kao savremena estetika Crnobrnja, Stanko, Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010

Mirkov, Lidija

(Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija, 2012)

TY  - JOUR
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2012
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/1221
PB  - Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija
PB  - Beograd : Fakultet političkih nauka
T2  - CM : Communication Management Quarterly : Časopis za upravljanje komuniciranjem
T1  - Konvergencija medija kao savremena estetika Crnobrnja, Stanko, Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010
EP  - 158
IS  - 22
SP  - 153
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1221
ER  - 
@article{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2012",
publisher = "Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija, Beograd : Fakultet političkih nauka",
journal = "CM : Communication Management Quarterly : Časopis za upravljanje komuniciranjem",
title = "Konvergencija medija kao savremena estetika Crnobrnja, Stanko, Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010",
pages = "158-153",
number = "22",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1221"
}
Mirkov, L.. (2012). Konvergencija medija kao savremena estetika Crnobrnja, Stanko, Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010. in CM : Communication Management Quarterly : Časopis za upravljanje komuniciranjem
Novi Sad : Institut za usmeravanje komunikacija.(22), 153-158.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1221
Mirkov L. Konvergencija medija kao savremena estetika Crnobrnja, Stanko, Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010. in CM : Communication Management Quarterly : Časopis za upravljanje komuniciranjem. 2012;(22):153-158.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1221 .
Mirkov, Lidija, "Konvergencija medija kao savremena estetika Crnobrnja, Stanko, Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010" in CM : Communication Management Quarterly : Časopis za upravljanje komuniciranjem, no. 22 (2012):153-158,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_1221 .

Non-verbal communication through colours in public appearances

Mirkov, Lidija

(Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd, 2012)

TY  - JOUR
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2012
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/384
AB  - Journalists and their sources, this way or another, are indeed public speakers. We all take that role sometimes in our lives, whether we are aware of it or not and not only through the media. We speak publicly - without media or through media channels. The audience is reacting on words said, but even more on non-verbal communication: gestures, mimics, physical appearance of the speaker, environment, colours (of the clothes, walls or the package if it's a product). In everyday life, we dress according to our mood, but when we are engaged in a public job, we can not afford ourselves that kind of luxury. Not only that the colors we choose affect the perception of others about our abilities to keep track with the latest fashion, but also there is a subconcious interpretation of the meaning for each color in every human's mind. When we see someone wearing pink, we consider he/she as friendlier than people wearing other colors. The person in red will be said to be tempered and active, but someone wearing grey will be considered to be passive and indetermined. The most important thing for a speaker (journalists, PRs, politicians and so on) is to be accepted by his/her audience. They shouldn't forget to surround themselves with the colors that make the same or similar symbolic message which they express verbally in front of the audience. Well, at least it shouldn't be the opposite. Several different perspectives on colors have emerged in science, but so far there were no researches about colors in public speaking. Chromatics exists as a part of psychology, anthropology, the history of arts, theories of marketing and PR, but communication studies have just recently incorporated visual studies in European universities and from there spread on. Serbian authors also haven't been trying to consolidate visual studies of chromatics into communication theories. They rather go with the flow of the traditional science which explores the subject. Hoping that one day visual studies and chromatics will become a part of Serbian academic community, this paper is about communication with colors during public appearances.
AB  - Novinari i njihovi sagovornici, bili svesni toga ili ne, jesu govornici. Svi smo u ulozi govornika nekada u životu, ne samo kao medijski poslenici. Obraćamo se javno - posredstvom medija ili bez njih. Kao publika smo osetljivi na reči koje su nam upućene, ali znatno više na neverbalnu komunikaciju - gestove, mimiku, fizički izgled govornika, ambijent, boje: odeće, zidova u prostoriji ili pakovanja proizvoda. U svakodnevnom životu se oblačimo u skladu sa raspoloženjem, ali kada se bavimo javnim zanimanjima ne možemo sebi dozvoliti takav luksuz jer boje koje nosimo ne samo da utiču na percepciju drugih o našoj sposobnosti da pratimo modu, nego u svakom od nas postoji podsvesna antropološka konstanta tumačenja osnovnih boja. Kada vidimo nekoga u ružičastoj odeći ili okruženju, smatramo ga više prijateljski nastrojenim nego da je reč o nekoj drugoj boji. Osobu u crvenom smatramo eksplozivnom i aktivnom, a nekoga u sivom pasivnim i neodređenog stava. Da bi govornike (novinare, portparole, političare i slične) publika prihvatila, oni treba da se okruže bojama koje nose istu ili bar sličnu simboličku poruku koju oni verbalno iskazuju pred publikom. Istražujući postojeću literaturu o bojama, nije teško zaključiti da se istraživanje boja rastočilo u nekoliko različitih nauka, ali se do sada nije govorilo o bojama u javnom nastupu. Hromatika kao nauka o bojama postoji u psihologiji, antropologiji, istoriji umetnosti, teorijama marketinga i PR-a, ali komunikološko izučavanje boja je počelo tek relativno skoro u vidu vizuelnih studija na evropskim univerzitetima na kojima se izučava komunikologija i odatle se širi dalje. Ni domaći autori nisu pokušavali da objedine vizuelne studije hromatike u komunikološki diskurs, nego su se mahom priklanjali tradicionalnim naukama koje se bave ovom temom. U nadi da će jednog dana vizuelne studije i hromatika postati deo univerziteta u Srbiji, ovaj rad se bavi komunikacijom bojama u kontekstu javnog nastupa.
PB  - Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd
T2  - CM - časopis za upravljanje komuniciranjem
T1  - Non-verbal communication through colours in public appearances
T1  - Neverbalna komunikacija bojama u javnom nastupu
EP  - 142
IS  - 25
SP  - 125
VL  - 7
DO  - 10.5937/comman1225127M
ER  - 
@article{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2012",
abstract = "Journalists and their sources, this way or another, are indeed public speakers. We all take that role sometimes in our lives, whether we are aware of it or not and not only through the media. We speak publicly - without media or through media channels. The audience is reacting on words said, but even more on non-verbal communication: gestures, mimics, physical appearance of the speaker, environment, colours (of the clothes, walls or the package if it's a product). In everyday life, we dress according to our mood, but when we are engaged in a public job, we can not afford ourselves that kind of luxury. Not only that the colors we choose affect the perception of others about our abilities to keep track with the latest fashion, but also there is a subconcious interpretation of the meaning for each color in every human's mind. When we see someone wearing pink, we consider he/she as friendlier than people wearing other colors. The person in red will be said to be tempered and active, but someone wearing grey will be considered to be passive and indetermined. The most important thing for a speaker (journalists, PRs, politicians and so on) is to be accepted by his/her audience. They shouldn't forget to surround themselves with the colors that make the same or similar symbolic message which they express verbally in front of the audience. Well, at least it shouldn't be the opposite. Several different perspectives on colors have emerged in science, but so far there were no researches about colors in public speaking. Chromatics exists as a part of psychology, anthropology, the history of arts, theories of marketing and PR, but communication studies have just recently incorporated visual studies in European universities and from there spread on. Serbian authors also haven't been trying to consolidate visual studies of chromatics into communication theories. They rather go with the flow of the traditional science which explores the subject. Hoping that one day visual studies and chromatics will become a part of Serbian academic community, this paper is about communication with colors during public appearances., Novinari i njihovi sagovornici, bili svesni toga ili ne, jesu govornici. Svi smo u ulozi govornika nekada u životu, ne samo kao medijski poslenici. Obraćamo se javno - posredstvom medija ili bez njih. Kao publika smo osetljivi na reči koje su nam upućene, ali znatno više na neverbalnu komunikaciju - gestove, mimiku, fizički izgled govornika, ambijent, boje: odeće, zidova u prostoriji ili pakovanja proizvoda. U svakodnevnom životu se oblačimo u skladu sa raspoloženjem, ali kada se bavimo javnim zanimanjima ne možemo sebi dozvoliti takav luksuz jer boje koje nosimo ne samo da utiču na percepciju drugih o našoj sposobnosti da pratimo modu, nego u svakom od nas postoji podsvesna antropološka konstanta tumačenja osnovnih boja. Kada vidimo nekoga u ružičastoj odeći ili okruženju, smatramo ga više prijateljski nastrojenim nego da je reč o nekoj drugoj boji. Osobu u crvenom smatramo eksplozivnom i aktivnom, a nekoga u sivom pasivnim i neodređenog stava. Da bi govornike (novinare, portparole, političare i slične) publika prihvatila, oni treba da se okruže bojama koje nose istu ili bar sličnu simboličku poruku koju oni verbalno iskazuju pred publikom. Istražujući postojeću literaturu o bojama, nije teško zaključiti da se istraživanje boja rastočilo u nekoliko različitih nauka, ali se do sada nije govorilo o bojama u javnom nastupu. Hromatika kao nauka o bojama postoji u psihologiji, antropologiji, istoriji umetnosti, teorijama marketinga i PR-a, ali komunikološko izučavanje boja je počelo tek relativno skoro u vidu vizuelnih studija na evropskim univerzitetima na kojima se izučava komunikologija i odatle se širi dalje. Ni domaći autori nisu pokušavali da objedine vizuelne studije hromatike u komunikološki diskurs, nego su se mahom priklanjali tradicionalnim naukama koje se bave ovom temom. U nadi da će jednog dana vizuelne studije i hromatika postati deo univerziteta u Srbiji, ovaj rad se bavi komunikacijom bojama u kontekstu javnog nastupa.",
publisher = "Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd",
journal = "CM - časopis za upravljanje komuniciranjem",
title = "Non-verbal communication through colours in public appearances, Neverbalna komunikacija bojama u javnom nastupu",
pages = "142-125",
number = "25",
volume = "7",
doi = "10.5937/comman1225127M"
}
Mirkov, L.. (2012). Non-verbal communication through colours in public appearances. in CM - časopis za upravljanje komuniciranjem
Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd., 7(25), 125-142.
https://doi.org/10.5937/comman1225127M
Mirkov L. Non-verbal communication through colours in public appearances. in CM - časopis za upravljanje komuniciranjem. 2012;7(25):125-142.
doi:10.5937/comman1225127M .
Mirkov, Lidija, "Non-verbal communication through colours in public appearances" in CM - časopis za upravljanje komuniciranjem, 7, no. 25 (2012):125-142,
https://doi.org/10.5937/comman1225127M . .

Stanko Crnobrnja: Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010

Mirkov, Lidija

(Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd, 2012)

TY  - JOUR
AU  - Mirkov, Lidija
PY  - 2012
UR  - http://rfpn.fpn.bg.ac.rs/handle/123456789/382
PB  - Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd
T2  - CM - časopis za upravljanje komuniciranjem
T1  - Stanko Crnobrnja: Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010
EP  - 158
IS  - 22
SP  - 153
VL  - 7
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_382
ER  - 
@article{
author = "Mirkov, Lidija",
year = "2012",
publisher = "Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd",
journal = "CM - časopis za upravljanje komuniciranjem",
title = "Stanko Crnobrnja: Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010",
pages = "158-153",
number = "22",
volume = "7",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_382"
}
Mirkov, L.. (2012). Stanko Crnobrnja: Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010. in CM - časopis za upravljanje komuniciranjem
Institut za usmeravanje komunikacija, Novi Sad i Univerzitet u Beogradu - Fakultet političkih nauka, Beograd., 7(22), 153-158.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_382
Mirkov L. Stanko Crnobrnja: Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010. in CM - časopis za upravljanje komuniciranjem. 2012;7(22):153-158.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_382 .
Mirkov, Lidija, "Stanko Crnobrnja: Estetika televizije i novih medija, Clio, Beograd, 2010" in CM - časopis za upravljanje komuniciranjem, 7, no. 22 (2012):153-158,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfpn_382 .