Prava domorodaca na resurse: zašto se (ne) mogu opravdati?

Abstract

Rad ispituje da li domorodačko stanovništvo treba da ima pravo da upravlja resursima na teritoriji koju nastanjuje. Rad pokazuje kako etatistički argument prema kojem resursi treba da pripadnu državi nije moralno opravdan. Takođe pokazuje i kako je pravo na samoopredeljenje previše moralno arbitrarno kako bi opravdalo vlasništvo domorodaca nad resursima. Zbog toga rad tvrdi da je princip privrženosti najbolji način da se opravda vlasništvo domorodaca nad resursima. Rad pokazuje i pojedine probleme principa privrženosti i nudi „princip ograničene privrženosti” kao rešenje. Rad na osnovu toga tvrdi da se prava domorodaca na resurse mogu opravdati samo ukoliko je teritorija na kojoj se resursi nalaze neophodna za ostvarivanje životnih planova domorodaca i ukoliko to ostvarivanje ne zadire u osnovna ljudska prava ostalog stanovništva.

This Article is exploring weather indigenous peoples should have the right to control the resources belonging to the territories that they populate. The article explains why statist argument, according to which resources should belong to the state, is not justifiable. The article also presents why self-determination is not a proper principle for justifying indigenous peoples’ rights to resources either. Therefore, the article claims that the attachment principle is the way to justify these rights. The article explores certain issues with this principle and proposes the ”limited attachment principle” as a solution. Therefore, the article’s claim is that rights to resources of indigenous peoples can be justified only if the territory on which resources are based is essential or pursuit of people’s life-plans, and if that pursuit does not impede basic human rights of others.