dc.description.abstract | Ovaj rad ima za cilj da opiše i obrazloži položaj starih u sistemu socijalne sigurnosti u Srbiji, u svetlu preovlađu- jućih kontroverzi koje postoje u javnosti. Fokus je na starima, kao korisnicima prava na različite vrste naknada i usluga u okviru penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i socijalne zaštite. U radu je primenjena metoda kvalitativne analize sadržaja različitih vrsta dokumenata relevantnih za predmet rada. Osnovni zaključak u radu je postojanje jaza između realnog položaja starih u društvu, s jedne strane, i moći koju im pripisuje javnost, s druge strane. Politika starenja u Srbiji, međutim, ne uspeva da predupredi negativne aspekte starenja u kontekstu socijalne sigurnosti starih, uključujući ejdžizam. Važni pokazatelji položaja starih u Srbiji, poput prihoda, zdravlja i društvene participacije, ukazuju na njihovu izrazitu vulnerabilnost u apsolutnom smislu. Uprkos tome, često im se pripisuje da su iskoristili sve beneficije koje su im bile na raspolaganju, da su dobitnici nezasluženih sredstava i potrošači društvenog bogatstva. Trenutna kriza pogoduje dodatnom antagonisanju i zaoštravanju ovog jaza, usled smanjenja svih vrsta resursa u društvu. Istovremeno, reforme politika usmerenih u pravcu obezbeđivanja socijalne sigurnosti starih u svom središtu imaju smanjenje troškova, kao i što se odlikuju odsustvom participatornog pristupa. | sr |