dc.description.abstract | Tranziciicija sistema zdravstva u Srbiji, započeta je 1990-ih godina, ali nije (dosledno) sprovedena. Ishodi i rezultati reformi su neceeceloviti i protivurečni, daleko od proklamovanih. Ilustracije toga su brojne, a vidljive su i posredstvom indikatora o obuhvatu stanovništva zdravstvenim osiguranjem i zdravstvenom zaštitom, kao i o distribuciuciji zdravstvenih službi i kvalitetu usluga. Finansiranje zdravstva predstavlja izuzuzetno značajnu oblast u kojoj su radikalni rezovi za sada, izostali, ali nije izvesno kada i kako će u budućnosti biti izvedeni.
Reforme zdravstva tokom prvih godina tranzicije bile su više provizione i nametnute opštijim i specifičnijim, mahom nepovoljnim trendovima. Izazovi u drugoj deceniji tranziciicije predstavljali su osnov za koncipiranje obuhvatnije, ali i dalje nepotpune reforme. Modifikacije zakonskog okvira išle su u pravc u logike ušteda, ali bez suštinske podrške i jasnog pozicioicioniranja privatnog sektora u odnosu na državni. Neregulisanost relacija privatnog i državnog zdravstva proizvodi niz daljih organizacionih i finansijskih nedostataka. | sr |